ČOLNIĆ, Josip Antun, * Vivodina kod Jastrebarskog 11. III. 1699, † Đakovo 17. II. 1773, biskup. Potekao od plemićke vojničke obitelji, koja je starinom iz Čolke u Bosni. Humaniora učio kod isusovaca u Zagrebu, filozofiju u Beču, a teologiju u Rimu. Bio je župnik u Brdovcu i kanonik u Zagrebu te rektor hrvatskog kolegija u Bologni, a 1751 imenovan »bosanskim« biskupom u Đakovu. Vrlo je zaslužan za duhovno i materijalno podizanje svoje biskupije: gradio je nove crkve, osnivao župe, naseljavao prebjege iz Bosne, podigao biskupsku rezidenciju, osnovao prvu pučku školu u Đakovu i t. d. On je posljednji »bosanski« biskup, jer se odmah nakon njegove smrti spojila biskupija bosansko-đekovačka sa srijemskom. Njegovu je uspomenu proslavio i pjesnik Antun Ivanošić alegorijom Opivanje sličnorično groba Josipa Antuna Čolnića, koju je izdao u Zagrebu 1785. Tu se raznolikim stihovima prikazuje, kako Čolnić sa svojom lađom kroz buru i oluju uz pomoć djevice Vječnosti i Ufanja i »zvizde morske« Bl. Djevice Marije ulazi u raj.

LIT.: M. Pavić, J. A. Č., Glasnik biskupije đakovačke 1896; N. Žic, J. Č., Napredak (Sarajevo) VIII (1933).E. G.