ČITAK, 1. tur. çitak (čitȁk), od çit »plot, ograda«. Tako se zovu stalno naseljeni stanovnici turskih sela u okolini Štipa, Kočana, Radovišta, Valandova i nekih drugih mjesta na lijevoj obali Vardara. Veoma su vrijedni težaci i ističu se u gajenju mnogih kulturnih biljaka, koje drugi zemljoradnici ni po imenu ne znaju. Proizvode pored domaćih žitarica još i rižu (pirinač), susam (sezam), mak, pamuk, kikerike (fistik), izvrsno grožđe, odličan duhan, breskve, kajsije, dinje i lubenice. Pored običnih domaćih životinja gaje još bivolice i dvogrbe deve. Govore turski, ali s naglaskom, koji sjeća na izgovor Pomaka (Bugara islamske vjere), pa se misli, da bi mogli biti potomci poturčenih Bugara. Govor im upadno odudara od govora turskih Juruka, kojima su susjedi, a koji se od Citaka potpuno razlikuju i po karakteru i mentalitetu, a različit im je i način života.

Juruci govore starinskim dijalektom turskog jezika, ali potpuno u njegovu duhu, a Čitaci se i u građi rečenica i u načinu izražaja povode za duhom slavenskih jezika. Na pr. Jürüci vrlo točno izgovaraju slova ö, ü, ı (muklo i), meko g i k i pridržavaju se strogo vokalne harmonije, a Čitaci govore o mjesto ö, u mjesto ü, i mjesto ι, đ mjesto mekoga g, ć mjesto mekoga k, te otežu pojedine vokale.

Čitaci su mirni i povučeni ljudi, tjelesno krepki i izdržljivi. Na žalost i veliku štetu za privredu tih krajeva mnogi su se iselili u Tursku, a nema ih nitko nadomjestiti, jer su oni odnijeli sa sobom selekcionirano i aklimatizirano sjemenje i vještinu, stečenu kroz vjekove.

2. Ime arnautskom selu na putu između Istoka i Kosovske Mitrovice, blizu Rakoša. Kod stanovnika je sačuvana tradicija, da su starosjedioci, kojih je starenike tu zatekao sultan Murat, kad je osvojio Kosovo. Selo je bogato voćem, naročito se ističu odlične kruške buzdohanlije.D. M. K.