ČIŠĆENJE OBREDNO ILI LUSTRACIJA (lat. lustrado »očišćenje« od lustrare »rasvijetliti, čistiti«), čin, kojim se očišćuje neko ljudsko biće ili čitav skup ljudi, katkada i životinja, pa i predmet, naselje, grad, znajući, odnosno vjerujući, da je takav objekt onečišćen nekom (ne fizičkom) ljagom, i da ga taj čin može osloboditi od onečišćenja. Vjerovanja o načinima, prilikama i povodima takva onečišćenja ima mnogo (primjere v. niže). — Povoda za obredno č. ima mnoštvo, ako se uzmu na oko svi narodi i kulture, stare i današnje. Od glavnijih se mogu spomenuti: onečišćenja, za koja mnoštvo naroda vjeruje, da im podliježe svaka rodilja (gdjekada i novorođenče), pa treba da se izvrši obredno č. Tako se vrši č. kod katolika (na pr. hrvatskih seljaka gotovo svuda) posebnim svećenikovim uvodnim obredom u crkvu (uvod, kajk. vpelivanje i sl.), nakon čega se tek drži očišćenom i dostojnom, da može ići i u crkvu; dalje onečišćenje ma kakvom vezom s mrtvacem (pa se na pr. svi učesnici kod sprovoda moraju očistiti obično samim pranjem ruku), jer mrtvo sve zarazuje i onečišćuje; i kod svadbe ima povoda obrednom č., osobito za mladenku (pa se tim pokušava protumačiti u mnogih naroda propisano obredno kupanje mladenke prije svadbe); menstruacija se osobito često nalazi u vezi s vjerovanjem o onečišćenju; i s tim se u vezi vrše različne lustracije; pretpostavljano onečišćenje ognjišta kroz godinu također je (osobito u evropskih naroda) povod obrednom č. tim, da se stara vatra utrne i obnovi novom, posvećenom; osobito je čest povod obrednom č. vjerovanje, da se čovjek onečisti (zapravo ogriješi), kad dođe u bilo kakvu vezu s nečim tabuiranim (→ tabu); često se ono, što se ima prinijeti kao žrtva, osobito živo biće, mora lustrirati. U starom Rimu žrtvena životinja (egregia eximia), izlučena iz stada, pere se i posipa ječmom i solju kao očisnim sredstvima, a u starih Inda za sličnu svrhu služi maslac. Povod lustraciji u mnogih je naroda polazak vojske u boj, pa povratak iz njega; sjetva je osobito često prilika za obredno č. sjemena na pr. vatrom, a i pred početak oranja katkada se vrši obredno č. nad oraćim spravama, na pr. zapali se nešto na lemešu pluga i sl. Jedan je od veoma čestih slučajeva obrednog čišćenja č. osoba, osobito posvećenih svećenika, prije nego pristupaju kojem obrednom činu (na pr. postom), magičkom ili kultnom, što se čini ne samo onda, kada takva osoba zna, da je nekim činom, dodirom ili sličnim, onečišćena, nego i u slučaju, ako toga i nije svijesna, dakle u neku ruku preventivno. Slično je obredno č. propisano i prije svakoga jela (obroka), na pr. pranje ili drugo, što nije samo prvobitno uklanjanje fizičke nečistoće. Sredstava za obredno č. ima mnogo među različnim kulturama i religijama. Od čestih i važnijih su: Voda, koja prvobitno ima očisnu ulogu od fizičke nečisti, a onda i od duhovnoga, vjerskom predajom utvrđenoga onečišćenja (u starom Rimu aqua lustralis), a osobito moćnu očisnu snagu imadu neke posebne vrste vode: rosa, kiša, pa napose voda iz poštovanih vrela i sl., da se i ne govori o blagoslovenoj vodi. Vatra je isto tako kao i voda od davnine znana kao sredstvo za očišćenje, i to jednako svaka obična vatra kao i posebna za tu svrhu paljena (odnosno izvijena, živa) obredna vatra, kao što su godišnji kresovi (uskrsni, ivanjski i dr. → Vatre obredne); no ne samo vatra, nego i dim od nje uzrokuje očišćenje, pa ugarci i njezin pepeo. Pa i različni predmeti po naročitim vjerovanjima imadu očisnu moć, na pr. često posvećeni predmeti u hramovima (dijelovi svećeničkih haljina i pribora), zatim neke biljke (grančice masline ili lovorike), neko osobito štovano kamenje ili druge tvari (spomenuti već maslac, sol i ječam, tamjan i dr.). Očisnu moć mogu imati i određene kretnje, kao što je osobito u kršćana često križanje, pa i čitavi obredi, koji s molitvom, kretnjom, dodirom, škropljenjem vodom i t. d. uklanjaju onečišćenje (v. primjer s rodiljom). Napokon očišćuje i suzdržanje od kakva čina (spolna apstinencija kao sredstvo za očišćenje) ili jela (post, s poznatom tako važnom očisnom ulogom ne samo kod kršćana nego i u drugih mnogih vjera). — Načina obrednog č. ima također mnoštvo: kupanje u vodi ili bar pranje pojedinih dijelova tijela (makar i sasvim površno, više kao simbolsko) ili pače samo prskanje vodom, preskakivanje preko vatre (kod nas preko kresova), dodirivanje gore spominjanih različnih predmeta ili provlačenje kroz njih ili ispod njih (gdje se dijelom radi upravo o prenošenju bolesti s čovjeka na biljku).

Da obredno č. bude uspješno, često se mnogo pazi na prilike, u kojima se izvodi, osobito na vrijeme čina, pa su u mnogo slučajeva vrlo odlučni datumi za obredno č. (tako za poznato očisno umivanje na Veliku subotu prigodom razvezivanja zvona, za lustraciju vatrom na Ivanje, Uskrs i druge neke datume, za očisni crkveni obred s rodiljom u različnih se naroda Evrope uzima 40. dan ili 6 nedjelja) iza poroda i t. d.

LIT.: Hoffmann-Krayer-Bächtold-Stäubli, Handwörterbuch des deutschen Aberglaubens, s. v. Lustration, rein, Reinheit; Hastings, Encyclopaedia of Religion and Ethics, s. v. Lustration.M. G-i.