ČISTOĆA. Porivi za čistoću razvili su se kod životinja i ljudi vjerojatno iz nagona za samoodržanje, iz kojega izviru djelatnosti čovjeka za održanje zdravlja i života, kao i za udovoljenje velikih životnih potreba. Čovjek se trudi za č-u tijela, uma i duše te okoliša, u kojem živi. Vrste su se i stepeni č. mijenjali prema znanju čovjekovu, jer može značiti za njegove životne uspjehe i sreću, a nečistoća neuspjehe i boli. Č. dijelimo na intelektualnu, s obzirom na istinitost ideja, koje vladaju našim mišljenjem, moralnu, s obzirom na valjanost ideja, po kojima naše djelovanje ocjenjujemo, estetsku, s obzirom na ljepotu ideja, koje oblikuju naše djelovanje, i higijensku, s obzirom na ideje, koje tvore navike čovjeku, da održi i unaprijedi zdravlje. Danas higijena traži i biološku č-u, a ne samo kemijsku i fizikalnu. Mi ne možemo vidjeti klica bolesti na rubu čaše ili boce, na žlici ili tanjuru, premda su oprani i obrisani, t. j. fizički čisti. Biološki mogu biti nečisti, jer ih je netko uprljao slinom, dodirom ruku, ili je muha puzila po njima, a prije toga bila na ispljuvku, izmetini, gnoju. Mi ne vidimo biološku nečistoću ni na ručniku, olovci, nožu, kojim se porežemo, na trnu, ni u mlijeku, hrani, ili u vodi, premda milijuni, a i miljarde klica leže na njima ili u njima plivaju. Higijena pozna nevidljivu nečistoću, jer nemamo mikroskopskih očiju, da vidimo oko sebe klice bolesti. Higijena nastoji o č. klica (biološkoj), — jer je ona najpotrebnija za dobrobit čovjeka. Ona znači uklanjanje svega onoga iz okoliša čovjeka, što drži klice bolesti u sebi (krmelj, ispljuvak, izmet i mokraća, krv i sukrvica, gnoj s ognojenih mjesta, mlijeko, dakle ono, što ljudi i životinje iz sebe izlučuju) ili gamad, što prenosi klice od čovjeka na čovjeka i životinju, ili sa životinje na čovjeka ili životinju. Zato postoji s gledišta higijene nečista čistoća, jer su na predmetima klice, kao i higijenski čista nečistoća, jer nema na pr. u prašini klica. Nije dom čist, ako se u njem pljuje na pod, kašlje i kiše bez higijenskih navika, makar se pokućstvo blista od brisanja i glačanja. Tako i dom bez zahoda, s buhama, ušima, stjenicama, miševima, štakorima, muhama, žoharima i drugom gamadi ne daje sliku higijenske čistoće. Desinfekcija je čišćenje od klica, što uzrokuju bolesti, sterilizacija je čišćenje od svih klica, uzrokovale one ili ne uzrokovale bolesti. Asepsa znači, da nema klica od bolesti. Asepsa je važna u kirurškom radu. Sanitacija je očišćenje mrtve okoline čovjeka (dvorište, ceste, okoliš, prostorije i t. d.) od mogućnosti zaraze.

Č. je srž zdravstvenih mjera. Već obično čišćenje skida klice s predmeta, koje leže na površini, a pranje i ribanje ubija ih ili barem smeta u životu i množenju. Sušenje i sunčanje predmeta čisti ih brzo od klica. Prašenje predmeta izgoni ih u uzduh, ali opet padaju na predmete, ako ih ljudi prije ne udahnu u sebe. Čišćenje stvari ne skida samo klice, nego i organske tvari (na pr. prašinu), u kojima se klice duže drže i bolje množe. Nečistoća pomaže klice, jer je dobro tlo za njihovo održanje na životu. Opasna je nečistoća (na pr. prašina), koja u sebi drži izlučine čovjeka (na pr. ispljuvak i t. d.). Obična prašina na cesti nije za disala opasna, jer u njoj nema zaraznih klica od bolesti disala. Poginule su od sunca i suhoće.

LIT.: Rosenau, Preventive medicine and hygiene, 1927; W. Rose, An Outline of modem knowledge, 1931.J. R-n.