ČIRIKOV, Evgenij Nikolajevič, * Kazanj 5. VIII. 1864, † Dejvice (Prag) 10. I. 1932, ruski pisac, romantičar starijeg tipa. Zaljubljen je u život čovjeka, naročito u mladost; on je sentimentalan, melodramatičan, nešto retoričan, †ilozofski neoriginalan; osvaja svijetlim idealizmom, mladenačkim oduševljenjem i iskrenošću. Prožet načelima socijalne pravednosti Č. je oduševljeni branitelj malih ljudi, nedužnih i izbačenih iz životnoga kruga. Kao liberalni nacionalist Č. je poslije boljševičke revolucije približio beletristiku umjetničkoj publicistici. Iako nije potpuno regionalni pisac, ipak je znatan dio svojih djela posvetio opjevavanju Volge i njezina područja (t. zv. Povolžje). Počeo je s književnim radom 1886. Od njegovih djela najpoznatija su: Žiznj Tarhanova, Cvjety vospominanij, Pljen strastej, Semja, Zvjerj iz bezdny, Moj roman, Djevičji slezy, Meždu nebom i zemljej, Otčij dom. Od kazališnih komada: Evrei, Ivan Mironyč, Koldunja, Ljesnyja tajny. Njegova su djela prevedena na mnoge jezike. Na hrvatskom su izišle: Porodica Tarhanova i Moj roman, Jevreji, Tanjina sreća, te niz omanjih pripovijesti. Jevreji davali su se u Hrvatskom narodnom kazalištu (5. IX. 1907).

LIT.: M. Petanjek (Novosti 14. XII. 1929); N. Fedorov (Novosti, 13. XII. 1929 i 21. I. 1932); J. Badalić, Č. u hrvatskoj književnosti, u »Hrvatskoj Reviji«, 1932).N. F.