ČIPROVEC (Kiprovec, Ćiprovec, Čiporovci), sredovječno rudarsko naselje na zapadnoj obali rijeke Ogosta u sz Bugarskoj. U srednjem je vijeku bilo naseljeno saskim rudarima katolicima, koji su s vremenom postali najprosvjećeniji Bugari, ali su svoj katolicizam sačuvali, ma da zanemaren, sve do obnove i procvata katolicizma u Č-u i okolici na kraju 16. st., otkad je Č. postao središtem katolicizma u Bugarskoj. Tada su naime ondje bosanski franjevci započeli misionarski rad na čelu s Petrom Zlojutrićem (Tuzlakom). Kad je 1601 obnovljena sofijska biskupija sa sjedištem u Č-u, prvi joj je biskup bio isti Zlojutrić, ali su mnogi kasniji katolički biskupi Sofije kao i drugih biskupija po Balkanu bili Čiprovčani. Iz Č-a širi se katolicizam i po ostaloj Bugarskoj, osobito među pavlikijancima. G. 1624 postao je čiprovački franjevački samostan sjedištem novoosnovane bugarske franjevačke kustodije, dok su prije bugarski franjevci spadali pod bosansku kustodiju. G. 1625 osnovana je u Č-u dobra katolička škola, u kojoj je nastavni jezik bio hrvatski. Hrvatski su jezik (i književnost) donijeli Bugarima bosanski franjevci, a učili su ga i na naukama u Italiji, gdje su bili u uskom dodiru s Hrvatima, pa su ga bugarski katolici smatrali svojim književnim jezikom i njime pisali svoja tiskana djela, kao na pr. P. B. Bakšić, F. Stanislavov i K. Pejkić.

Č. je bio izrazito rudarsko, obrtničko i trgovačko mjesto, pa je u drugoj polovici 17. st. imao preko 4000 duša. Stanovnici su mu bili vrlo napredni, svijesni Bugari i odani katolici. Za turske uprave uživao je povlašten položaj u toliko, što je bio središte autonomne jedinice (vojvodstva), kojoj su pripadali Železno, Kopilovec i Klisura. No 1688, kad je austrijska vojska zauzela Beograd, čiprovački su katolici, nadajući se skorom uslobođenju od Turaka, podigli ustanak, ali su bili od Turaka poraženi kod Kutlovice te istrijebljeni i oni i sve, što je podsjećalo na katolicizam. Što je ostalo živo, razbjeglo se u Vlašku i južnu Ugarsku, a odavle je jedna skupina došla kasnije i u Osijek. To je bio kraj bugarskoga katolicizma, koji je bio u 17. st. nosilac ideje bugarske slobode i preteča bugarskog preporoda u 19. st. ne samo protiv Turaka nego i protiv presizanja grčkoga klera. Danas ima Č. oko 2.300 stanovnika.

LIT.: D. Marinov, Čiporovci ili Kiprovec, Sbornik za narodni umotvorenija, XI., Sofija 1894; E. Fermendžin, Acta Bulgariae ecclesiastica, Zagreb 1887; N. I. Milev, Katolička propaganda v Bălgarija prěz XVII věk, Sofija 1914; P. Kolendić, Sofijski nadbiskup fra Petar Bogdan Bakšić, Glasnik skopskog naučnog društva, II., 1927; J. Bösendorfer, Kolonija Ćiprovčana u Osijeku, Narodna starina, XI., 1932; I. Dujčev, Il cattolicesimo in Bulgaria nel sec. XVII, Rim 1937.V. Š.