ČIKOŠ-SESIJA (Csikos-Sessia), Bela, * Osijek 27. I. 1864, † Zagreb, 11. II. 1931, hrvatski slikar. Otac mu se kao krajiški kapetan istaknuo pod Radeckim u borbama na rijeci Sessiji u Italiji te je dobio zbog hrabrog držanja plemstvo s pridjevkom »de Sessia«. Č. je polazio krajišku trivijalnu školu u Bjelovaru, zatim građansku u Trstu te vojnička učilišta u Günsu (Kisegu) i Karlovcu, odakle je 1882 izašao kao kadet. Dodijeljen 78. Šokčevićevoj pukovniji u Osijeku napušta nakon petgodišnje službe vojsku. Sa željom, da se sasvim posveti slikarstvu, upisuje se 1887 u bečku akademiju, na kojoj je bio do 1892. Da se usavrši u komponiranju, polazi 1893 na akademiju u Münchenu (učitelj mu prof. Lindenschmidt), odakle ide u Italiju te nakon godinu dana opet u München, gdje se usavršava u školi prof. Maara. Poslije toga postaje učitelj crtanja na građanskoj školi u Ogulinu. Kad se Bukovac (1894) preselio iz Pariza u Zagreb, Č. se, premješten za učitelja crtanja na zagrebačku obrtnu školu, priljubi sasvim uz njega te postade ne samo najiskrenijim štovateljem njegove umjetnosti nego i njegovim najodanijim prijateljem pomažući mu svojim teoretskim znanjem pri izradbi perspektivnih prospekata u njegovim velikim kompozicijama. U zajednici sa slikarom Crnčićem otvorio je (1907) privatnu školu za umjetnost i umjetnički obrt, koju je banska vlast pretvorila u umjetničku akademiju; na ovoj je školi djelovao do smrti kao profesor.

Otkako se je Č. smjestio u Zagrebu, razvijao se pod utjecajem izgrađenog Bukovca i klasički obrazovanoga pjesnika Vidrića. Bukovac mu je svojom sigurnošću u crtanju, sjajnim bojama i lakoćom u slikanju služio za uzor, a talentirani i poletni Vidrić, iako daleko mlađi, davao mu je sugestije pri izboru motiva za kompozicije.

Č-evi se umjetnički radovi kreću u okviru slobodnih i zadanih mu kompozicija, u vizijama likovnih improvizacija i ilustracija te u malobrojnim pokušajima portretnog slikanja.

Već na bečkoj akademiji dokazuje, da mu je slobodno komponiranje najmilije, kako se to može prosuditi po prvijencima Potop (u gvašu), Kain i Abel te Odisej ubija prosce (za ovu je sliku dobio na akademiji prvu nagradu). U granicama historijsko-biblijskim stvorio je slike: Tabubu, Gradnja piramida, Našašće Mojsijino, Penelopa, Kirka, Saloma, Judita i Holoferno, Sappho, Mrtva straža, Viviana, Ostavljena, Svećenica, Antonije nad lješinom Cezarovom, Pokrštenje Hrvata, Posljednji bogumili. Nove probleme rješava u slikama: Walpurgina noć, Dante u čistilištu, Psiha, Pietà te Inocencija (ciklus) i Madona (iz Apokalipse). Među ovim radovima najbolji su mu: Kirka (u galeriji Narod. muz. u Budimpešti), Antonije nad lješinom Cezarovom (u zgradi ministarstva nastave NDH), Pietà (u Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu), Judita i Holoferno (u Poglavnikovu dvoru). Od portreta najuspjeliji su mu portreti gđe P. i portret njegove žene (u Galeriji umjetnina u Zagrebu).

U težnji za savršenošću izrađivao bi po dvije tri varijante prije nego li bi pristupio konačnoj izradbi zasnovane kompozicije. Pretjerano umno analiziranje jednog sižea i njegova preosjećajna fantazija, koja ga je katkada odvodila preko granica slikovnih mogućnosti, razlog su, te on često slikovno nije izveo ono, što je u svojoj mašti zamislio. Po svome djelovanju pravi umjetnik, a po svome davanju širokogrudni učitelj svojim drugovima i učenicima Č. je pridonio vrlo mnogo izgrađivanju hrvatske moderne slikarske umjetnosti.

LIT.: I. Kršnjavi, Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba, Hrvatsko Kolo M. H., 1905; V. Lunaček, Csikos Sessia Bela, 1920; Lj. Babić, Umjetnost kod Hrvata u XIX stolj., Zagreb 1934; Kušan, Ars et artifex, Zagreb 1941.

2. Julije, * Zagreb 1898, kipar, sin je slikara Bele Čikoša-Sesije. Svršivši srednju školu nastavio je nauke na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje se osposobio za nastavnika prostoručnoga crtanja. Nakon produljenih nauka u Pragu i Münchenu postao je srednjoškolski nastavnik; sada službuje na realnoj gimnaziji u Križevcima. Među njegovim kiparskim radovima ističu se svojom dotjeranošću neke portretne biste.A. J-k.