ČIKOLA, lijevi i glavni pritok Krke, u koju se ulijeva iznad Skradinskog buka. U pojedinim dijelovima toka ima različita imena; pojav čest kod rijeka u kršu. U gornjem toku se zove Vrba, a tek u Petrovu polju Č. Izvire kod Vrbe (na 491 m) sjeverozapadno od Muća. U početku teče prema SZ dinarskim pravcem, duž tektonske linije, koja prati južnu stranu Svilaje. Dolina ovog dijela sastoji se od erozivnih proširenja, u kojima rijeka sporo teče, i sutjeskâ. Kod Otavica skrene prema Z i preko ravnice Petrova polja teče sporo i vijugavo. Kod Drniša ulazi u višu vapnenačku zaravan, kroz koju teče sve do ušća kanjonskom dolinom, dubokom 80 do 170 m. Mali mlinovi, smjelo sagrađeni uz teško pristupačni tok, povećavaju slikovitost gudure, koja prema ušću rijeke postaje sve dublja. Tok je dug 47,8 km, a porječje zahvata 836,8 km². Zbog vapnenačkog sastava zemljišta i klimatskih prilika Č. ima veoma promjenljiv vodostaj. Za vrijeme vlažnih zima nosi velike količine vode, a ljeti je donji dio često suh, što je posljedica i upotrebe vode za natapanje obrađenih polja oko gornjeg i srednjeg toka.J. R-ć.