ČIHORIĆI (Cichorich, Cicurich, Gichurich i sl.), ugledna porodica u Travuniji na Popovu polju u 14. st. Do 1356 poznata je i pod imenom Drugovića (izvedeno od osobnog imena Drug). Pojedini pripadnici te porodice kao i njihovi podložnici (ljudi) spominju se u dubrovačkim vrelima na području od Neretve do Onogošta (Nikšića), a 1334 i u Brskovu. Jedan od Čihorića sahranjen je, štoviše, u crkvi sv. Nikole kod Kuršumlije. Nalaze se ponajviše u službi srpskih vladara (braća: tepčija Stipko, župani Vratko i Nenac, »sluga« Dabiživ), a od 60-tih godina 14. st. dalje i bosanskih vladara (župan Dabiživ, sin Nenca). Od 1335/6 javljaju se kao rođaci još moćnije humske porodice, prozvane kasnije Sankovići. Župan Nenac uzima za kućnicu (ženu) Radaču iz te porodice, koja umire kao monahinja Polihranija u vrijeme kraljevanja Tvrtka I. Natpis na njezinu grobu u Veličanima blizu manastira Zavale pripada znatnijim povijesnim spomenicima. Osim navedenih Čihorića spominju se još tijekom 14. i 15. st. mnogi nosioci toga prezimena, samo dijelom pripadnici istoimene porodice. Značajna je u tom pogledu pojava Vlahâ Čihorićâ, koji prelaze na dubrovačko zemljište s konjima, stokom i stanovima radi paše (1407), zbog čega Dubrovčani prosvjeduju na bosanskom dvoru.

LIT.: K. Jireček, Vlastela humska na natpisu u Veličanima, GIZM, IV., Sarajevo 1892; Ć. Truhelka, Državno i sudbeno ustrojstvo Bosne u doba prije Turaka, GIZM, XIII., Sarajevo 1901; V. Ćorovič, Historija Bosne, I., Beograd 1940.J. Š-k.