ČIČA (chicha), alkoholni napitak različnih starih i sadašnjih naroda srednje (do juga Mexica) i južne Amerike (tu osobito u području Anda i inače u sjev. dijelu). Ime č. označuje pretežno napitak, priređen od kukuruza uglavnom tako, da se, raskvašen u vodi, pusti alkoholnom vrijenju, koje omogućuje dijastaza, sadržana u samu kukuruzu, te se škrobna sadržina pretvori u šećer, ali se pravi i od mandioke i drugih nekih plodova.

Postupci i procesi su u različnih grupa naroda različni u pojedinostima: U nekih se kukuruz pusti da klija, zatim suši pa za pravljenje č-e to nakvasi; redovno se dodaje nešto sažvakanih zrna, koja s ptijalinom sline potiču vrijenje (tako u starom Peruu, gdje je naziv piću akha). Dodavanje žvakanog zrnja redovno je, ali ima i slučajeva, da se to ne čini, a zapravo je i nepotrebno, jer se vrijenje može razviti i bez sline (zbog spomenute dijastaze). To upućuje na to, kao da je č. od kukuruza možda mlada tekovina kultura srednje i južne Amerike (a ime č. vjerojatno potječe iz jezika srednjoameričkog naroda Kueva), a da je stariji napitak ove vrste bio od mase gomolja mandioke, koje za priredbu napitka treba svakako žvakati, t. j. bez pomoći sline ne bi uopće došlo (ili bi došlo teže i sporije) do vrijenja, pa se to prvobitno nužno žvakanje ustrajnošću održalo i kod kukuruzne č-e (ali ne svagdje!), gdje zapravo nije bilo potrebno.

Ovakav se napitak pravi u nekih naroda navedenih područja Amerike i od prosa, kinoe (quinoa), batata, pa i banana. Ima č-e različne i po kakvoći, pa na pr. u Boliviji »Indijanci« piju svoju chicha colla, a Španjolci chicha cruzeña, koja se proizvodi bez žvakanih ispljuvaka, za razliku od prve.

Č. služi kao opojno piće, trošeno u velikim količinama, osobito kod nekih svečanosti (na pr. u starom Peruu o blagdanu suncovrata, kad je prvi okusio obredne č-e sam Inka, a narod se poslije mogao duže vrijeme njom opijati); njom su se vršile i neke libacije, zalijevanje novih predmeta, obredno čišćenje na pr. rodilja i dr., a osobito se često davala uz pokojnike kao popudbina.

LIT.: C. Hartwich, Die menschlichen Genussmittel, Leipzig 1911; A. Maurizio, Gesch. der gegorenen Getränke, Berlin 1932.M. G-i.