ALBERT I., * Bruxelles 1875, † Bruxelles 1934, belgijski kralj, sin grofa Filipa Flandrijskoga i Marije Hohenzollern-Sigmaringen. U mladosti je mnogo putovao: 1898 u Ameriku, 1906 sa suprugom u Veliku Britaniju i sam u Kongo, gdje je u pet mjeseci prošao i potpuno nepoznatim krajevima. Nastojanjem engleske kraljice Viktorije uzeo je za ženu bavarsku princezu Elizabetu. Ona mu je rodila troje djece: 1901 Leopolda (sadašnjega kralja), 1903 Karla Teodora i 1906 Mariju José, suprugu talijanskog nasljednika prijestolja (Umberta). Stupio je na prijestolje u prosincu 1909 shvaćajući ozbiljno vladarski zadatak. Dne 23. IV. 1910 otvorio je u glavnom gradu veliku svjetsku izložbu. Za njemačke provale u Belgiju 1914 pozvao je narod na obranu, kojom je sam ravnao. Uklonivši obitelj u Englesku preuze sam zapovjedništvo nad vojskom, kojoj bijaše uzor hrabrosti i ustrajnosti. U jeseni 1918 pobjednički je ušao s belgijskim i engleskim četama u Bruxelles. Kada je svjetski rat zaključen mirom, koji je Belgiju riješio okupacije, posvetio se obnovi zemlje, osobito u smjeru gospodarskog i socijalnoga preporoda naroda. Nesretnim slučajem poginuo je prilikom izleta. Bio je razuman čovjek, hrabar vojnik, omiljeli vladar.

LIT.: M. Biermé, Albert et Elisabeth de Belgique, Pariz 1917; Beyens, Le roi Albert, Bruxelles 1919.