ALBERICO, da Barbiano, * između 1300 i 1350, † 1409, tal. kondotijer iz porodice grofova Cunio u Romagni. Stupio je kao mladić u četu engleskog kondotijera Giovannija Acuto (John Hawkwood), a kad se izvježbao, odluči sam obrazovati četu, koju bi sačinjavali samo Talijani, dok su u dosadašnjim ratničkim družinama bili gotovo isključivo stranci. Za njegovim se primjerom onda povedoše drugi talijanski kondotijeri. Sastavivši četu od 7000 vojnika, od kojih je bilo 1000 konjanika, ratovao je kao kondotijer za Barnabu Viscontija, papu Urbana VI. i Karla II. Dračkog, kome omogući da uđe u Napulj, zarobi kraljicu i baci je u zatvor. Tada (1381) okruni papa Karla II. za napuljskoga kralja. Inače je A. sa svojom vojskom obilazio naokolo i pljačkao. G. 1383 ponovo ratuje za Karla II. protiv Ludvika Anžujca. Kad je Karlo Drački pošao u Hrvatsku i Ugarsku, gdje je ubijen, A. služi njegovu sinu Ladislavu, koji mu dade u vlast (signoriju) Trani i Giovinazzo. Kad je 1392 pao u zarobljeništvo, otkupi ga sa 30.000 dukata Gian Galeazzo Visconti, uzevši ga u svoju službu. Kad su mu brata Giovannija pogubili Bolonjci, ratuje A. protiv njih i porazi ih 1402. Poslije opet ratuje za papu, sada za Bonifacija IX., koji mu dade Tossignano i Castelbolognese.

LIT.: E. Ricatti, Storia delle compagnie di ventura, 1844.