A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Česmica
Svezak: 4
Stranica: 287

ČESMICA. Tim imenom zvali su se u doba prije Turaka: potok, koji danas nosi naziv Bjelovarska, a teče iz južnoga dijela Bilo-gore pokraj Trojstva i Bjelovara u Čazmu; — tvrđava i mjesto pod njom i najposlije upravna župa, kojoj je ta utvrda bila središte.

Česmička župa obuhvatala je područje, kojemu je južna granica bila rijeka Česma (Čazma), zapadna spomenuti potok Česmica, istočna Bedenički i Ribnjački potok, a na sjeveru crta, potegnuta ispod današnjih sela Kalinovca i Mičetinca. Pripadala su joj, prema tome, zemljišta današnjih općina Severin i Trojstvo, veći dio gudovačke i južni dio đurđevačke. U doba starih plemenskih župa Č. je svakako pripadala tadašnjoj Komarnici, koja se prostirala od Bedeničkoga potoka do Velike i od Čazme do Drave. U novom uređivanju župskih jedinica u 12. st. Komarnica se raspala na tri manje župe, te su uz maticu osnovane još Rovišće i Č. u južnijem dijelu staroga područja. Č. je tada prozvana imenom potoka, na koji se jednom stranom naslanjala. Zapravo su se po njem nazvali tvrdi župski grad, koji je podignut na humu s lijeve strane potoka, na tlu današnjih Novoseljana, i naselje ispod njega, koje je to ime nosilo već otprije, a po župskom gradu dobila je ime i cijela župa. Južniji dio česmičkog područja niži je, ispresijecan pitomim humovima, s dobrom zemljom, na kojoj je moglo živjeti i jače naselje. Sjeverniji dio zauzimala je Bilo-gora, te je tu i stanovništvo bilo rjeđe. Posjedovanje u Č-i bilo je, kao i u drugim novim hrvatskim župama, ili staro plemensko ili župskoga grada. U drugom slučaju zemlje su držali gradokmetovi, nižega povlaštenoga položaja od plemenitih ljudi, ali u župi mnogobrojni. Plemstvo se već u 13. st. u Č-i dijelilo u više velikih plemena, između kojih se u sačuvanim spomenicima izrijekom navode Butkovići i Drživojići, prvi većma u južnijem, a drugi u sjevernijem dijelu župe. Na cijelom župskom području bilo je 10 crkvenih župa, koje su pripadale komarničkom arhiđakonatu: u južnijem dijelu u Č-i crkva Bl. Dj. Marije, u Sloboštini sv. Nikole, u Otni sv. Pavla i u Obrovni nepoznate posvete. Č-e su bile dvije, Donja i Gornja, a crkva se nalazila u Donjoj, koja je ležala na tlu današnjih Novoseljana, dok je Gornja zapremala područje sadašnjih Prokljuvana. Sloboština je zabilježena u najbližem susjedstvu mjesta i posjeda Č-e, a položaj joj je jasan, jer je ostavila ime potočiću, koji teče južno od Novoseljana. a istočno od Bjelovara prema Česmi; nalazila se dakle na položaju današnjega Brezovca. Sredovječno ime Sloboština (Slobošćina) označuje naselje ispod tvrdoga grada, obično župskoga, koje uživa posebne slobode, od čega je i dobilo ime. Prema tome položaj ove Sloboštine potpuno dokazuje, da je do nje stajao grad Č., što nam potvrđuju i drugi spomenici, koji ga navode u međi s Bjelovarom i sa Sredicama. Prema značaju svoga naselja Sloboština je imala i stupanj trgovačko-obrtničkog mjesta s velikim nedjeljnim i godišnjim sajmovima, kako ga danas na istom tlu ima Bjelovar. Područje Sloboštine obuhvatalo je i šest manjih sela. Otna je ležala na plodnom tlu s desetak područnih sela, od kojih je u jednom stajala i crkva sv. Pavla. To se selo po njoj zove Pavijani, dok je Otna za turskih vremena propala. Obrovna, danas Obrovnica, bila je središte velikoga vlastelinstva s 13 sela. Kako je ležala u bogatom kraju, postigla je u 15. st. stupanj velikoga trgovišta, iako se nalazila u susjedstvu Sloboštine, Sredica i Rače. U srednjem dijelu područja postojale su crkvene župe: u Palični sv. Petra, u blizini oko današnjega Kokinca sv. Margarete, u Butkovcu, na tlu sadašnjega Orovca, sv. Nikole i u Maglenči sv. Trojstva. Oko potonje nastalo je polovinom 17. st. novo selo istoga imena. Mjesto Palična ležalo je na području današnje Prespe i Ciglene. Tu se oko Ciglenskoga potoka nalazio i velik posjed Črešnjevica, koji su, kao i Paličnu i Sv. Margaretu, držali Drživojići (Dersffy), dok je Butkovcu dalo ime pleme Butkovića. Sjevernije u gori, na nižem zemljištu oko izvora Šandrovačkoga potoka, razvilo se veliko naselje s dvadesetak sela, kojemu je središte bilo mjesto Mušina. Tu su imali posjede osobito Drživojići. Na dobrom položaju, Mušina je u 15. st. postala jako trgovište, koje je snabdijevalo cijelu okolicu; crkva je bila posvećena Bl. Dj. Mariji. Na kraju 15. st. bio je u njoj posjednik, koji se zvao Šandor (Sandorfi), a po njemu se grad, koji je sagradio u gori na visokom brijegu, nazvao Šandrovac. Još u 16. st. to se ime počelo upotrebljavati i za cijelo okolno naselje, te je staro ime Mušina postupno nestajalo; od 17. st., pogotovu, otkad je poslije Turaka došlo ovamo novo naselje, spominje se samo pod imenom Šandrovac. Ono je tako prešlo i na potok, koji se do 16. st. zvao samo Mušina. Nešto sjevernije, na drugoj strani Bila, izviru dva potoka, koji se danas zovu Sirova i Suha Katalena; prvi je do 17. st. nosio ime Grabrovnik, drugi Suha Rijeka. Preko Ribnjačke česmička je međa na tom zemljištu tekla pokraj Suhe Rijeke, te je Prugovac ostajao Grđevačkoj župi, s kojom je Č. graničila na istoku. Gdje je od kraja 17. st. selo Sirova Katalena, tu je do polovine 16. st. ležalo mjesto Grabrovnik-vrelo (u madž. obliku Gorbonokfö), koje se razlikovalo od Grabrovnika-Odorjana u Grđevačkoj župi. U Vrelu postojala je župa arhiđakonata komarničkoga, posvećena Svim Svetima. U blizini su već rano nastala naselja, koja su po njihovim osnivačima nazvana Budrovac i Ćepelovac.

Česmička župa trajala je kroz cijelo 13. st. i nekoliko desetljeća 14. st. Polovinom 14. st. nalazimo je u sklopu Komarničke župe, u kojoj je posjedom i ugledom jako plemstvo privuklo malobrojne plemiće Česmičke župe. Tada je prestao djelovati tvrdi župski grad, koji je i napušten te se počeo rušiti. U 15. st. već se na njegovu mjestu nahodi Gradac, pod koji se računao stanovit posjed, te mu je posjednik nosio pridjev Gradački. Međutim je i Komarnička župa počela postupno prelaziti u Križevačku, što se od konca 13. st. osjećalo i kod Č-e. Tako se dogodilo, da su i Komarnica i s njome Č. u 14. st. prešle u Križevačku župu, koja se u tom stoljeću širila na sve strane na zemljištu između Save i Drave; Č. i Komarnica postale su tada kotar ili distrikt velike Križevačke župe. Pred turski dolazak moglo je staro česmičko područje imati oko 1500 kuća sa 7000—8000 stanovnika. Naselje bilo je kajkavskoga narječja i ekavskoga govora, kao i ostalo stanovništvo u susjedstvu. U turskom prodiranju stradavalo je vrlo mnogo od četnika i martoloza, te je u razdoblju od 1537—52 potpuno raseljeno. Turci ga, doduše, nisu osvojili, ali je ležalo pusto osamdesetak godina, i samo je krajina na njemu držala pokretne straže. U početku 17. st. počelo je ponovno naseljavanje, koje je postupno, do početka 18. st., uglavnom osnovalo sva današnja sela.

LIT.: Diplomatički zbornik, II.-XV.; D. Csanki, Korosmegye a XV-ik században, Budimpešta 1893; Fr. Rački, Popis župa zagr. bisk. 1334 i 1501, Starine, IV., 1872; E. Laszowski, Habsburški spomenici, II., 1917; J. Ćuk, Plemeniti Križevčani do postanka županije križevačke i Podravina do Bednje i Vočinke i susjedna područja do polovice četrnaestoga vijeka. Vjes. zem. arkiva, XVIII., Zagreb 1916.S. P-ć.