ČEMPRES, Cupressus, rod drveća iz por. čempresovkâ. Cvjetovi su mu jednodomni, izbijaju na kraju grana. Muški cvjetovi su maleni i duguljasti, a ženski od više pari unakrsnih plodnih ljusaka. Češeri su okruglasti, drvenasti, sa 6—14 ljusaka, dozrijevaju u 2. godini. Češerne ljuske su prema vrhu znatno odebljale. Pod svakom ljuskom ima mnogo sjemenki. Sjeme ima uska postrana krilca. Klije sa 2, odnosno 3—4 klice. Grančice su četverobridne ili okrugle. Lišće je ljuskavo. Ima oko 12 vrsta čempresa, a rastu u toploj klimi.

Obični čempres, C. sempervirens L., do 20 m visoko drvo, četverobridnih, do 1 mm debelih grančica. Lisne ljuske su tamno zelene, tupe i čvrsto prilegle. Češernih ljusaka ima 8—14. Češeri su 2—3 cm široki, poput oraha veliki. Habitus uskočunjast, gotovo stupolik (grane prilegle uz deblo), ili je širokočunjast (grane dugačke i otklonjene). Prema tome postoje odlike: vitki čempres, C. s. var. pyramidalis Nym., i široki čempres, C. s. var. horizontalis Gord. Kora mu je tanka, dugo vremena glatka, sivosmeđa. Raste od prirode u gorju sjeverne Perzije, u Maloj Aziji, na Rodu, Kreti i Cipru. Već u staro doba proširen je u Italiju, a sada se uzgaja u svim zemljama Sredozemlja. Kod nas se često uzgaja u području sredozemske klime. Kod Orebića na Pelješcu odlično se množi prirodnim putem.

U kulturama uzgaja se i kalifornijski č., C. macrocarpa Hartw. (grančice do 1,5 mm debele, na kraju lagano obješene, češerne ljuske vrlo odebljale, a sjeme s obje strane grbičasto); arizonski č., C. arizonica Greene (lisne ljuske plavkastosive, s jasno izraženom smolnom žlijezdom); himalajski č., C. torulosa Don (grančice vitke, na kraju zavinute).M. A.

Uzgojna svojstva: Č. uspijeva u toploj primorskoj klimi, na različnim tlima. Održi se i na slabijim vapnenastim i krševitim terenima. Za dobro uspijevanje traži nešto plodnije tlo. Dobro izdrži sušu, ne podnosi zasjenu. Uzgaja se iz sjemena ili sadnjom 3- do 5-godišnjih biljaka. Nakon požara šumica, u kojima je bilo čempresovih stabala, često se obnavlja iz sjemena. Stradava dosta od č. krasnika, Buprestis cupressi, koji mu buši drvo.A. P-ć.

Čempresovina (drvo čempresa) ima žutu do svijetlo-crvenkastu, bijelu i žutosmeđu srž, jaka je i oštra mirisa, dosta je tvrda, gusta i cjepljiva, čvrsta i trajna. Upotrebljava se u stolarstvu i tokarstvu. Ravna debla mnogo se traže za jarbole. Tehnička svojstva: srednja spec. tež. 0,55 g/cm³, volumno utezanje 8,8%, čvrstoća pritiska 540 kg/cm², savijanja 550 kg/cm², tvrdoća 620 kg/cm².I. H-t.