ČASOPIS je povremena publikacija sa svrhom, da redovito prati pojave s nekog određenog područja znanosti, književnosti, umjetnosti, politike, društvenog i gospodarskog života, uopće s nekog područja duhovnog ili materijalnog interesa. Zato pojedini svesci č-a izlaze i nižu se kao dijelovi jedne cjeline, u više ili manje jednakim vremenskim razmacima, obično mjesečno, polumjesečno ili tjedno. Vrijeme trajanja č-a nije unaprijed određeno.
Po svojoj namjeni č. ima, kao i novine, značaj glasila, pa i onda, kad se obraća zatvorenom krugu čitača, jer teži da svojim prilozima utječe na mišljenje i sklonosti stanovitog dijela javnosti. Na taj se način stvara između č-a i njegovih čitača duhovna veza, toliko da su sami čitači zainteresirani na održanju svojega glasila. U tom će se č. u načelu razlikovati od almanaha, godišnjaka i drugih povremenih izdanja. Teže je postaviti granicu između č-a i novina, no jedno je od bitnih obilježja novina, da im je prva i ponajglavnija zadaća obavještavanje o suvremenim, pa i svakodnevnim događajima i pojavama, dok č. i onda, kad teži za aktualnošću, više ide za tim, da razmatra događaje i pojave i raspravlja o njima, nego da ih kroničarski bilježi.
Vrste časopisa. Č-a ima različitih vrsta, od strogo znanstvenih, stručnih i književnih do svakojakih zabavnih. Pojedine vrste ne mogu se međusobno točno lučiti. Zato je tek približno točno, ako za č-e, koje nazivamo revijama, smotrama, kažemo, da redovito nastoje oko što svestranijeg obrađivanja svojih područja i da im je kritičnost jednim od glavnih obilježja. Slično bi se moglo reći i za znanstvene magazine; ipak su magazini poznatiji kao č-i, koji idu za tim, da predobiju čitače raznolikim i bogatim sadržajem, od pripovijesti, stihova, putopisa, eseja do članaka o politici i nauci i aktualnih vijesti. Svoju zanimljivost povećavaju magazini opremom i ilustracijama. Uostalom, časopisi se općenito mnogo služe ilustracijama.
Značenje časopisa. Po značenju č. ne zaostaje za novinama. Veliki ilustrirani č-i rašireni su kod naprednih naroda poput novina te uvelike utječu na mišljenje i ukus širih slojeva. Č-i imaju odlučnu ulogu u politici i ekonomiji; dandanas jedva bi bilo moguće zamisliti književni život bez č-a. Rezultati znanstvenih istraživanja redovito se i najprije objavljuju u č-ima.
Pregled razvitka. Povijest č-a počinje sa Journal des savants, tjednikom, koji je Denis de Sallo osnovao u Parizu 1665. Taj č., koji izlazi i danas, donosio je tada objave knjiga, vijesti iz znanstvenog i književnog svijeta i odluke crkvenih i svjetovnih sudišta. Doskora su slični enciklopedijski č-i osnovani i drugdje na Zapadu, a već 1670 izlazi prvi stručni č., i to leipciška Miscellanea curiosa medico-physica. U 18. st. ima sve više č-a za pojedine struke, osobito za književnost i književnu povijest, te oni postepeno potiskuju enciklopedijske č-e.
Rano se javlja i prvi zabavni č., Le Mercure galant, što ga je J. Donneau de Visé pokrenuo u Parizu 1672. Taj se č. bavio događajima na dvoru i u društvu donoseći i priloge u stihu i prozi. Vrijeme prosvjetiteljstva pogoduje novoj vrsti zabavno-poučnih časopisa, koji su po uzoru Tatlera Richarda Steelea i Josepha Addisona (London 1709) žigosali praznovjerje i opačine zalažući se za vjerski i za laički moral. Zanimljiva su novina 18. st. magazini, na čelu s londonskim Gentleman’s Magazine (1731). U 18. st. stvara se tip revije, kakva je bila Monthly Review (1749).
Premda se č. mnogostrano razvio već do kraja 18. st., ipak je do pravoga značenja došao tek u 19. st. Dok romantika pogoduje književnim č-a, znanstveni su č-i u naglom porastu nešto kasnije, oko sredine 19 st.; to osobito vrijedi za č-e medicine i prirodnih nauka. Na njih se vremenski nastavljaju č-i tehničkih nauka, a zatim č-i za društvene i ekonomske nauke.
Kao odraz novoga vremena, u kojem se ukrštavaju raznoliki interesi, javlja se već od prve polovice prošloga stoljeća mnoštvo č-a, glasila različnih obrta, veleobrta, staleža, zvanja, struka i društava. Ukusu i sklonostima širokih slojeva ugađaju zabavni č-i svake vrste; osobito se mnogo šire ilustrirani č-i, među kojima se, po ugledu Penny Magazine Charlesa Knighta (1832), stvara tip jeftinog pučkog lista. U ovo vrijeme nastaju veliki ilustrirani č-i: Illustrated London News (1842), L’Illustration (1843) i leipciška Illustrierte Zeitung (1843).
Francuska. Najstariji časopis, Journal des savants, izišao je u svojoj prvoj godini, 1665, tek u 13 brojeva, a na to je obustavljen zbog opreke s crkvenim krugovima. Iduće godine obnovljen je i odonda nastavlja s izlaženjem uz prekid od 1792 do 1816. Č. se poglavito bavi starinom, Istokom i srednjim vijekom. Po ugledu na Journal des savants bio je P. Bayle pokrenuo č. Nouvelles de la république des lettres (1684—1718), a H. Basnage č. Histoire des ouvrages des savants (1687—1709). Niz nastavljača imala je Bibliothèque universelle et historique (1686—93): Bibliothèque choisie (1703—13), Bibliothèque ancienne et moderne (1714—27), Bibliothèque raisonnée (1728—53) i Bibliothèque des sciences et des beaux — arts (1754—80). Isusovački je Č. Mémoires pour servir à l’histoire des sciences et des arts (1701—67), poznatiji po mjestu izlaženja, kao Journal de Trévoux. Znatni su još bili Journal encyclopédique (1756—73), Correspondance littéraire secrète (1774—93) i Esprit des Journaux (1772—1818). Od zabavnih listova spomenut je Le Mercure galant, od 1714 do 1825 izlazi kao Mercure de France. Zabavni č-i 18. st. dolaze i u Francuskoj pod utjecaj engleskih moralnih tjednika. Prema Addisonovu Spectatoru uređuje P. de Marivaux na živahan način svoj časopis Le Spectateur français (1722—23). Le Pour et le Contre (1723—40) opata Prévosta prati nepristrano nauku i književnost baveći se uz to i društvenim pitanjima. Niz znamenitih časopisa javlja se u 19. st. Revue des deux mondes, osnovana 1829 i preustrojena 1831, uspinje se do svjetskog značenja: najprije se bavi književnošću, zatim ustupa mjesto nauci, kasnije i politici; izlazi i danas. Neko vrijeme imala je takmaca u Revue de Paris (1829—44, 1852—58), u kojoj su surađivali tadašnji najpoznatiji francuski književnici. Nova Revue de Paris pokrenuta je 1894. Od ostalih č-a spominjemo Revue contemporaine (1851), Revue politique et littéraire (1863), po boji omota prozvana Revue bleue, Nouvelle revue (1879), novi Mercure de France (1890), La Revue hebdomadaire (1892), La Nouvelle revue française (1909), Revue universelle J. Bainvillea (1920) i M. Prévosta Revue de France (1921). Od posebnog su interesa Revue des études slaves (1921) i Le Monde slave (1924).
Engleska. Najstariji je č. Philosophical Transactions (1665); izdavala ga je Royal Society of London. Od znanstvenih č-a, pokrenutih nešto kasnije, duže se je održao History of the Works of the Learned (1699—1712). Moralno-poučni č-i, kakav je prvi Tatler (1709–1711), imali su odličnog predstavnika u Spectatoru (1711—1912, 1914), koji su izdavali R. Steele i J. Addison. — Najstariji magazini, Gentleman’s Magazine (1731) i London Magazine (1732—84), obilježuju u Engleskoj početak duge tradicije, kako pokazuju kasnije osnovani magazini, među njima Blackwood’s Magazine (1817), Chamber’s Journal (1832), All the Year Round (1859), The Cornhill Magazine (1860), Temple Bar (1861) i dr. Kritički časopisi na visokoj su razini već u 18. st.; prednjači Monthly Review (1749—1845), koja u književnosti i znanosti zastupa političke poglede whigovaca, torijevska je Critical Review (1756—1817). U svoje vrijeme bila je najuglednija Edinburgh Review (1802—1929), č. za nauku, književnost i politiku. Slične su Quarterly Review (1809), Westminster Review (1824), zatim uz druge Fortnightly Review (1865), Contemporary Review (1866) i po političkom utjecaju znatna The Nineteenth Century (1877), od 1901. The Nineteenth Century and After, zatim The New Statesman and Nation i The Economist. Od posebnog je interesa Slavonic Review (1922).
Italija. Ugledajući se u Journal des savants pokrenuo je F. Nazzari u Mlecima prvi talijanski č. Giornale de’letterati (1668—81); znatniji po suradnicima bio je Giornale dei letterati d’Italia (1710—40), osnovan od A. Zena, S. Maffeija i A. Vallisnierija. Kasnije izlaze među ostalim Novelle letterarie u Firenci (1740—92), Giornale de’letterati, također u Firenci (1742—45), č. istoga imena u Pizi (1771—96), i Giornale Arcadico (1819—68). Najbolji je talijanski č. svojega vremena Biblioteca italiana (1816—40), pokrenuta u Milanu pod okriljem austrijske vlade. Bavio se znanošću, književnošću i umjetnošću. Nezadovoljnici oko Bibliotece osnovali su kratkotrajni liberalni Il Conciliatore (1818—19). Iza njega je čisto talijanske interese zastupala firentinska Antologia (1821—33), znanstveni i književni č., kojemu je bio duša G. P. Vieusseux. Odlične suradnike (M. d’Azeglio, V. Gioberti, Cavour i dr.) okupljala je Antologia italiana (1846—48). Znamenita je i danas Civiltà Cattolica (1850), č. za crkvena i teološka pitanja. Po ugledu na Revue des deux mondes jesu Rivista contemporanea (1854—70) i Nuova Antologia (1866). Ovaj drugi najznatniji je č., osnovan u drugoj polovici prošloga stoljeća; u njemu su surađivali najbolji talijanski pisci. Pod Carduccijevim vodstvom izlazi Propugnatore (1868—77). Od velikog je utjecaja Croceova Critica (1903). Kao odraz živosti u talijanskom kulturnom i književnom životu pojavili su se Leonardo (1903—07) i La Voce (1908—16) G. Papinija i Prezzolinija, Lacerba (1913—15), Papinija i A. Sofficija, zatim Rassegna contemporanea (1909—15) i Ojettijevi listovi Dedalo (1920—28), Pegaso (1929—33) i Pan (1933). Ogledalo su političke i društvene misli novijega vremena Politica (1918), Gerarchia (1920), Critica fascista (1923) i Civiltà fascista (1934). Književno-povijesni č-i jesu Giornale stotico della letteratura italiana (1883) i Giornale Dantesco (1893). Hrvatskih se prilika dotiču Archeografo triestino (1829), Atti e memorie della Società istrana di archeologia e storia patria (1885), La Rivista dalmatica (1899—1909, 1922), L’Europa orientale (1921), Fiume (1923), Archivo storico per la Dalmazia (1926), La Porta orientale (1931).
Njemačka. Prvi časopis, leipciška Miscellanea curiosa medicophysica (1670—1706), bio je namijenjen prirodoznanstvenoj struci. Opće znanstveno obilježje imali su Acta eruditorum (1682—1731), također leipciški č., nastavljen kao Nova acta eruditorum (1732—82). Niz č-a na njemačkom jeziku otvaraju Monatsgespräche (1688—90) Chr. Thomasiusa. Omiljeli su bili povijesno-politički č-i, među njima osobito Gespräche im Reiche der Todten (1718—39). Od moralno-poučnih č-a najuspjeliji je hamburški Der Patriot (1724—26), koji skuplja oko 6.000 pretplatnika, za ono vrijeme vrlo velik broj. Slični su č-i Die Discourse der Mahlern (1721—23) J. J. Bodmera i J. J. Breitingera i Die vernünftigen Todlerinnen (1725—26) J. Chr. Gottscheda. U drugoj polovici 18. st. najznatniji je književni č. Wielandov Der Deutsche (Teutsche) Merkur (1773—1810), od 1790 Der neue Teutsche Merkur, uza nj Deutsches Museum (1776—88), kasniji Neues Deutsches Museum (1789—91). Schillerov časopis Die Horen (1795—97) mogao je imati vodstvo samo na kratko vrijeme. Kao opće znanstveni odnosno kritički časopisi ističu se Göttingische Zeitungen von gelehrten Sachen (1739—52), poslije pod nazivom Göttingische Anzeigen von gelehrten Sachen (1753—1801), a od 1802 pod nazivom Göttingische gelehrte Anzeigen. Znatna je bila i Allgemeine deutsche Bibliothek (1765—92), nastavljena kao Neue Allgemeine Deutsche Bibliothek (1793—1806), zatim Allgemeine Literaturzeitung u Jeni (1785—1803), 1804 prenesena u Halle, a u Jeni zamijenjena s Jenaische Allgemeine Literaturzeitung; oba č-a izlazila su do 1848. Povijesno-politički č-i jesu Deutsche Chronik (1774—78), Staatsanzeigen (1782—95) A. L. Schlözera i Patriotisches Archiv (1784—90) F. K. Mosera. Od novijih č-a široko zanimanje za kulturna pitanja pokazivali su Preussische Jahrbücher (1858—1935) i Deutsche Rundschau (1874), koja izlazi i danas. Uz ove spominjemo Die Literatur (1924), prije, od 1898—1923, Das literarische Echo, Volk u. Reich (1925) i Nationalsozialistische Monatshefte (1930).
USA. Č-i se razvijaju pod engleskim utjecajem. Prvi je Franklinov kratkotrajni General Magazine and Historical Chronicle (1741), pokrenut po ugledu na engleske magazine. Ni drugi č-i 18. st. nisu bili duga života. Znatniji č-i 19. st. jesu: Port Folio (1801—27), The Antology and Boston Review (1803—11), koji je preteča North American Review (1815), najuglednijeg američkog časopisa, slijedi Atlantic Magazine (1824), kasnija New York Monthly Review, Boston Quarterly Review (1838), koja se 1842 spaja s Democratic Review (1837). Osobit uspjeh imao je Knickerbocker Magazine (1833—60). Poznatiji su još Harper’s Monthly Magazine (1850), The Atlantic Monthly (1857), Scibner’s Monthly (1870), od 1887 Scribner’s Magazine, The Century (1881) i The Forum (1886).
LIT.: G. Menz, Die Zeitschrift, 1928; J. Kirchner, Die Grundlagen des deutschen Zeitschriftenwesens, sv. 1—2, 1928—1931; Lexikon des gesamten Buchwesens, sv. 1—3, 1935—1937; Internationale Bibliographie der Zeitschriftenliteratur, 1897 . . .
Hrvatska. Budući da će većina znatnijih č-a biti prikazana na svojem mjestu, ovdje se daju samo obrisi njihova razvitka u cjelini; stoga svi ne će biti ni spomenuti. Radi nedostatka bibliografije i posebnih studija ovi se podatci uglavnom osnivaju na građi Hrvatske narodne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Č-i, kojima nije označeno mjesto izlaženja, izlazili su u Zagrebu.
Najstariji č. u Hrvatskoj, Agramer Theater Journal, pojavio se 1815; od njega je poznat samo prvi broj. Razmjerno duga života bila je Luna, Agramer Zeitschrift (1826—58), zabavno-poučni č., koji je donekle pratio i hrvatsko kulturno zbivanje. Veću pažnju posvećivala su hrvatskim prilikama druga dva njemačka časopisa, slična Luni, i to dobro uređivana zagrebačka Croatia (1839—42) i karlovački Der Pilger, zeitschriftliches Organ für vaterländische Interessen, Kunst und Industrie (1841—47).
Prvi č., narodan po duhu i jeziku, bila je Gajeva Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, odnosno Danica ilirska, pokrenuta 1835 kao vjesnik preporodnih težnja »iliraca«. Po prilozima u stihu i prozi Danica je čedan list, a čedno se i javila — kao tjedni prilog Gajevih Novina, no bila je od izvanrednog značenja kao prvo središte, oko kojega su se okupljali pisci sviju pokrajina, vođeni zajedničkim idealom jedinstvenoga književnog jezika i pravopisa. Danica se održala niz godina (1835—49, 1853, 1863 —67), a njen je ugled počeo opadati već od 1842, kad su Vraz, Rakovac i Vukotinović pokrenuli Kolo, odličnu smotru za književnost, umjetnost i narodni život. No i Kolo, oko kojega se Vraz svojski brine, teško se probija, te izlazi neredovito do 1853. Kao izražaj novoga duha u Dalmaciji javlja se Zora Dalmatinska (Zadar 1844—49), ć. sličan Danici. U prevratu 1848 javljaju se u Dubrovniku kratkotrajne Rimembranze della settimana pod uredništvom I. A. Kaznačića, po obliku zapravo više novine nego časopis. Kasni izraz četrdesetosmaškog raspoloženja jesu dva tršćanska časopisa, Slavjanski Rodoljub (1849) i Jadranski Slavjan (1850), oba sa slovenskim i hrvatskim prilozima u stihu i prozi. U vrijeme ilirizma, kad je književni rad smatran najprečom narodnom potrebom, počeo je izlaziti i prvi naš stručni list, glasilo Hrvatskog gospodarskog društva, Gospodarski list (1842— ), koji je najprije izišao pod čednim nazivom Priobćenje, a kasnije nekoliko puta mijenjao naziv. Vrlo je star i Katolički list (1849), glasilo zagrebačke biskupije, ali i s naučnim prilozima.
Za Bachova apsolutizma izdaje Kukuljević Arkiv za povĕstnicu jugoslavensku (1851—75), naš prvi znanstveni časopis. Književnici se okupljaju oko Nevena (1852—58). Po strani je La Rivista Dalmata (Zadar 1859), iako u njoj surađuju neki pisci hrvatske narodnosti. Kratkotrajni su stručni č-i zadarski Pravdonoša (1851—52) i njegov zagrebački nastavljač Pravnik (1853—54), a naš najstariji i glavni pedagoški č., Napredak, nastavlja od 1859 neprekinutim životom.
Nakon povratka ustavnosti nastaju povoljnije prilike i za č-e, pa se već u prvim godinama javlja nekoliko književnih časopisa. U Zagrebu izdaje Mijo Krešić Naše gore list (1861—66), u Karlovcu izlazi Glasonoša (1861—65) Abela Lukšića, isprva više novine nego č., a tek od 1864 književni časopis; tečajem g. 1864 seli u Beč, gdje Lukšić izdaje Slavische Blätter (1865—66). Kratko se vrijeme drži i požeški Slavonac (1863—65), kojemu je od štete naglašeno slavonstvo njegova izdavača Miroslava Kraljevića. Prazninu, nastalu prestankom tih časopisa, ispunja Dragoljub (1867—68) Đure Deželića, a onda ustupa mjesto Viencu (1869—1903), s kojim naša književnost dobiva svoj središnji časopis za dugo razdoblje. Iza Vienca stoji neko vrijeme Matica Hrvatska, suradnici su mu priznati književnici, a niz godina (1874—81) urednik mu je August Šenoa. Vienac je najprije zastupnik romantičkog smjera, u osamdesetim godinama priklanja se realizmu, u zadnjoj svojoj godini dospijeva u ruke predstavnika Moderne. Javljaju se i naskoro nestaju Hrvatski Sokol (1870) i Hrvatska lipa (1875), a ni Bunjevačka i šokačka vila u Kaloči (1871—76) nema duga života. Krug književnika u Dalmaciji kupi se oko Slovinca (1878—84), najvrednijeg pokrajinskog č-a toga razdoblja. List za mladež je Bosiljak (1864—68); više uspjeha ima Smilje (1873), koje izlazi i danas. Šaljivi je list Zvekan (1867).
Znanstveni radnici okupljaju se prije osnutka Akademije oko Književnika, č-a za jezik, povijest hrvatsku i srpsku i prirodne znanosti (1864—66); urednici su mu F. Rački, V. Jagić i J. Torbar. Jagić, koji odlazi u tuđinu, pokreće u Berlinu svoj znameniti Archiv für slavische Philologie (1876—1929). Inače su u Hrvatskoj u mnogočem otpali razlozi za pokretanje znanstvenih časopisa, kad su stala izlaziti redovita Akademijina izdanja. Ipak je duže vrijeme u životu Viestnik Hrvatskoga arkeologičkoga družtva (1879—92), a u Splitu iskrsava 1878 Bullettino di archeologia e storia dalmata, od 1920 pod nazivom Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (zadnji, 51. sv., izišao 1940). Već dugo izlaze neki stručni č-i: Mjesečnik Pravničkoga društva (1875), Liječnički vjesnik (1877) i Šumarski list (1877).
U razdoblju osamdesetih i devedesetih godina č-i su u porastu po broju i vrstama. Među književnim č-a najzanimljivi su Hrvatska vila (Sušak 1882, Zagreb 1883—85) i Balkan (1886—87), listovi naraštaja realista. Prestankom Vile i Balkana Vienac je jedini opći književni časopis. Pokrajinskog su značenja subotički Neven, pokrenut u Baji 1884, do pred prvi svjetski rat uglavnom časopis, a iza rata novine, nadalje mostarski Bosiljak (1884), Iskra (1884—87, 1891—94) N. Šimića i Hrvatska (1884—90, 1892—97) I. Prodana, i Lovor (1897), tri zadarska časopisa, zatim sarajevska Vrhbosna (1887—), namijenjena katoličkoj prosvjeti i jednako općenitijeg književno-poučnog interesa sarajevski Glasnik bosanskih i hercegovačkih franjevaca (1877—1901, od 1896 Franjevački glasnik), na koji su kasnije nastavili Serafinski perivoj (1902—13), Naša misao (1914—19), i Franjevački vjesnik (1927—41). Ni kasniji zagrebački časopisi ne dostižu Vienca; Smotra M. Grlovića (1887) tek, je mjesečnik za opću prosvjetu, prvi takve vrste, Kuglijev Dom i sviet (1888—1923) magazin je prema pučkom ukusu, a Prosvjeta (1893—13), za književnost važnija, ostaje uglavnom obiteljskim časopisom. Ipak se 1895 javlja takmac Viencu, kad je Zemaljska vlada u Sarajevu počela izdavati Nadu, održavši je do 1903. Znatna je, iako kratka vijeka, Mlada Hrvatska (1894—95) D. Politea, smotra za politiku i knjigu. List za mladež bio je Pobratim (1891—1914, 1916).
Od novih znanstvenih časopisa samo nekoliko godina izlazi Glasnik Društva za umjetnost i umjetni obrt (1886— 88). Znameniti su Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga društva (1886—), sarajevski Glasnik Zemaljskog muzeja (1889—), Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva (1895— 1914, 1935—) i Vjesnik zemaljskog arhiva u Zagrebu (1899 —1920, 1925—); Starinarsko društvo u Kninu izdavalo je Starohrvatsku prosvjetu (1895—98, 1900—04; 1927—28). Kao stručni č-i ističu se Viesti Kluba inžinira i arhitekta (1880— 1914), kasniji Tehnički list (1919—39), onda Inženjer (1940), najzad od 1941 Tehnički vjesnik; nadalje Nastavni vjesnik (1893—).
U porastu su č. različnih gospodarskih grana, napose obrta, no malo se koji časopis uspijeva održati, kao Slavonska pčela (Osijek 1881—83, 1884—), Hrvatska pčela) ili Obrtnik (1884—97). U ovom razdoblju javlja se priličan broj glasila različitih struka, kakvih nije prije bilo, na pr. Lovačko-ribarski vjesnik (1892— ), Gimnastika (1891—99), Šport 1896—98), Vatrogasni vjesnik (1896— ), Hrvatski planinar (1898—1909, 1914, 1922—) i dr.
Previranje u hrvatskom kulturnom životu, započeto krajem prošloga stoljeća, odrazilo se i na č-ma, i to osobito na onima, koji su bili namijenjeni književnosti ili raspravljanju javnih pitanja. Đaci u Pragu, realisti, naprednjaci, pokreću Hrvatsku misao (1897), zatim u Pragu Novo doba (1898), a u Zagrebu Glas (1899—1900). Hrvatska misao javlja se 1902 kao novi časopis, koji od 1903 do 1905 izdaje Stjepan Radić. Za samu književnost znatnija je Mladost (1898) bečkih đaka, u Zagrebu Hrvatski salon (1898) i Život (1900—01). Oporbeno stanovište prema Modernoj zauzima Novi viek Tresića-Pavičića (Split 1897—98, Zagreb 1893— 99). Konzervativnog obilježja je Glas Matice hrvatske (1906—09). Kroz nekoliko godina održava se u životu Obzorov Vijenac (1910—13). U Dalmaciji izlaze u tom razdoblju Glasnik Matice dalmatinske (Zadar 1902—04) dubrovački Srdj (1902—08) i Lovor (Zadar—Zagreb 1905). Središnje je književno glasilo Savremenik (1906—23, 1926— 31, 1936—37, 1938, 1940—41), ali poslije prvog svjetskog rata nema više prijašnjega značenja. Inače idejne protivštine izbijaju i dalje i daju književnom radu političku boju. Pravaši imaju Hrvatsku smotru (1906—10) i Mladu Hrvatsku (1908—14), dok krugovima oko hrvatsko-srpske koalicije pripadaju Zvono (1907—11), splitski Jug (1911) i Jug (Zvono) (Zagreb-Split 1912), zatim Hrvatski đak (1907—1911). Katolički su č-i Luč (1905—), đački časopis, i Hrvatska prosvjeta (1914—); Muslimani imaju Behar (1900—10) i Novi Behar (1927—).
Za rata provodi Hrvatska njiva (1917—18, od 1919—26 Jugoslavenska njiva), okupljanje kulturnih snaga, uz nju i Književni jug (1918—19). Sav nemir ratnih i poratnih prilika dolazi do izražaja u Kokotu (1916—18) U. Donadinija, Vijavici (1917—18) i Jurišu (1919), listovima A. B. Šimića, u Plamenu (1919) M. Krleže i A. Cesarca i njihovoj Književnoj Republici (1923—27), u Orkanu (1923—26). Mirniji ton unosi Kritika (1920—22, 1928), koja se pod uredništvom Lj. Wiesnera i M. Begovića razvija (1921—22) u pravcu središnjeg književnog časopisa, za čim uz stari Savremenik teži i novi Vijenac (1923—28). A. B. Šimić pokušava s Književnikom (1924—25), no bolje uspijeva kasniji Književnik (1928—39). Kao vodeći č. izdvaja se Hrvatska revija (1928), koju pokreće Matica Hrvatska. Od kasnije pokrenutih književnih č-a i danas izlazi Hrvatska Smotra (1933), koja mnogo pažnje posvećuje političkim i ideološkim pitanjima, no množina je č-a kratka vijeka, iako su neki od njih svojom pojavom pobudili znatno zanimanje; među ostalima spominjemo Književne horizonte (1934—38), Danas (1934) i Pečat (1939—40), časopise M. Krleže, i Izraz (1939—41). Kao listovi za mladež predvode Omladina (1918), od 1941 Hrvatska mladost i Mladost (1923—40).
Ženski su listovi: Na domaćem ognjištu (1901—14), »list za porodicu«; Hrvatska žena (1917—20), koja od 1918 izlazi kao Jugoslavenska žena; Ženski list (1925—38) i njegovi nastavci Novi ženski list (1938—39) i Hrvatski ženski list (1939— ).
Kao posebna skupina mogu se spomenuti neki ilustrirani č-i, namijenjeni širim slojevima: Pučka prosvjeta (1907—11). splitska Pučka Prosvjeta (1921—32) Frana Ivaniševića, Ilustrovani list (1914—19), Svijet (1926—39), Kulisa (1927—35, 1937—39), Cinema (1927—41), Obitelj (1928— ), Danica J. Matošića (1931—38). Od šaljivih listova najdulje se održaše Koprive (1906—41).
Pokraj književnih č-a manji je broj onakvih č-a, koji su svoju pažnju u prvom redu posvećivali pitanjima nauke, politike i društva dodirujući književnost tek usput. Takva je bila, uz Hrvatsku misao i neke druge časopise u ovom stoljeću, Südslavische Revue (1912—13), Nova Evropa (1920—41), Socijalna misao (1928—33), Evolucija (1931— 34, 1936), Socijalna revija u Šibeniku (1931—1937).
Među znanstvenim č-ima prolazne su pojave časopis za filozofiju Univerzum (1922—23), Revija za filozofiju i psihologiju (1927). Uspješniji su č-i, namijenjeni raspravljanju vjerskih i drugih pitanja u savezu s vjerom, tako Hrvatska Straža (Krk 1903—09, Senj 1910, Rijeka 1911—18), Bogoslovska smotra (1910—19, 1923— ), isusovački Život (1919 – ), Nova revija u Makarskoj (1922—41), Duhovni život (1929—42). Crkvenom poviješću bavi se Croatia sacra (1931—39), a poviješću isusovačkoga reda zbornik Vrela i prinosi (1932—); povijesni je č. i Narodna starina (1922—). Annales de l’Institut français (1937—) bave se poglavito francusko-hrvatskim vezama, Alma Mater Croatica (1937— ) zastupa probitke Hrvatskoga sveučilišta, dok Croatia (1941— ) Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda želi vanjskom svijetu prikazati kulturne napore Hrvata. Glazbene su smotre Sveta Cecilija (1907— ) i Sklad (1932— ). Za etnografiju je Vjesnik Etnografskog muzeja (1935—38).
Priličan je broj č-a s područja prirodnih nauka, tek su tu pokrenute neke godišnje publikacije, koje nadomiještaju časopise; takva su izdanja Vijesti Geološkoga povjerenstva (1910—15) i njihov nastavak Vijesti Geološkoga zavoda (1926—29), zatim Acta botanica (1925—). Od č-a spominjemo Veterinarski vjesnik (1906—21, 1942—), Farmaceutski vjesnik (1907—14, 1919—) s prilogom: Arhiv za herniju i farmaciju (1927—39), Gospodarsku smotru (1909—19), Vjesnik ljekarnika (1919—), Revue chimique (1921—1923), Hrvatski geografski glasnik (1929—), Agronomski glasnik (1930—41), Glasnik za šumske pokuse (1926—), Veterinarski arhiv (1931—) i Poljodjelsku znanstvenu smotru (1939—). Popularan je č. Priroda (1911—).
Među č-ima ostalih struka može se zabilježiti porast kod ekonomske struke; radi primjera navodimo: Bankarstvo (1924—32), Indeks (1929—37), Financijski arhiv (1931—) i Ekonomist (1935—). Razumljiv je i porast drugih stručnostaleških glasila, pa se može reći, da je iza prvoga svjetskoga rata jedva bilo obrta, koji nije pokušavao izdavati č. ili novine. Spomen zaslužuje Grafička revija (1923—37).
Porastu č-a pogoduju svakojaka društva i pokreti, jer im č. služe kao podesno sredstvo za promicanje njihovih težnja. Tako je Sokol izdavao časopis Sokol (1903—14), prvi nakon starog i kratkotrajnog Sokola (1878); poslije su izlazili Hrvatski Sokol (1914—19); Sokolski vjesnik (1919—29) i Sokolski glasnik (1919—41). Raširena je bila Jadranska Straža u Splitu (1923—41).
Među svim vrstama č-a književni č-i su imali bez sumnje najviše utjecaja na duhovni razvitak. Oni su bili i najbrojniji te su redovito naširoko zahvatili u naše kulturno zbivanje, sve u želji, da služe ne samo »zabavi« nego i »pouci«, kako su sami rado isticali sve do vremena Moderne. Naglašeni utilitarizam nije im dizao vrijednosti, no bio je odraz naših prilika i izraz svijesne težnje, da se nađe put do čitača. Zanimljivosti časopisa imale su pridonijeti i ilustracije. Već je Luna od 1848 donosila slike, još više kasniji književni listovi, napose Vienac, Hrvatska Vila, Balkan, Nada i Savremenik. Svakako su zabavni ilustrovani pučki č-i mogli, kao Kuglijev Dom i sviet, s više izgleda računati na sklonost širokih građanskih slojeva.
Pokraj književnih č-a i novina malo je bilo prilike za razvitak č-a, koji bi se u prvom redu bavili političkim i društvenim pitanjima. Takva je bila Nova Evropa (1920) prva koja se uspjela održati niz godina.
Jaka sklonost za povijesna istraživanja dovela je već od sedamdesetih godina prošloga stoljeća do osnutka nekoliko znatnih povijesnih časopisa. Manje je pokrenuto č-a ostalih nauka; nešto više č-a prirodnih nauka osnovano je u ovome stoljeću; najkasnije su se javili č-i za ekonomske nauke.
Izdavanje č-a bilo je redovito skopčano s velikim poteškoćama. Smatralo se uspjehom, kad se za 1. svezak Vrazova Kola nabralo oko 600 pretplatnika; tolik broj pretplatnika imala je od prilike Gajeva Danica. Deželićev Dragoljub imao je 1867 oko 600 pretplatnika, a iduće godine 800. Svakako je bio velik uspjeh, kad je Hrvatska Vila u vremenu svojega cvata mogla računati na 3000 pretplatnika. Inače je kod nas malo koji č. mogao živjeti sam o sebi. Matica Hrvatska podržavala je Neven, književnik, Vienac, Hrvatsku reviju, a iza Savremenika stajalo je Društvo hrvatskih književnika. Naprotiv, staleške organizacije s brojnim članstvom mogle su osigurati dug život svojim stručnim časopisima.
Najveći broj časopisa pokrenut je u Zagrebu. U tom pogledu uloga Zagreba bila je stalno u porastu. Udio pokrajine bio je razmjerno veći u prošlom stoljeću. Mogu se istaknuti Karlovac, Zadar, Split i Dubrovnik. Sarajevo je došlo do značenja nakon okupacije (1878).
LIT.: J. Lakatoš, Hrvatska štampa (Jugoslavenska štampa, Referati i bibliografija, 1911); Hrvatska bibliografija, 1911 ...; P. Kasandrić, Il giornalismo dalmato dal 1848 al 1860, 1899; I. Hergešić, Hrvatske novine i časopisi do 1848, Zagreb, 1936; V. Klaić, Knjižarstvo u Hrvata, Zagreb 1922; D. Prohaska, Pregled savremene hrvatsko-srpske književnosti, Zagreb 1921; D. Bogdanović Pregled književnosti hrvatske i srpske, knj. 2., dio 1. i 2.M. R.
BUGARSKI ČASOPISI. Početak bugarskih č-a udario je Konstantin Fotinov, koji je 1842 izdao u Smirni pokusni broj č-a Ljuboslovije, koji je od 1844 do 1846 izlazio u istom gradu kao mjesečnik. Ivan Dobrovski (Dobrović) počeo je u Beču izdavati Mirozrenie spisanie pomesjačno (izašlo 1850—1851 pet knjiga po 16 str.), a obnovio ga 1870 kratkotrajno u Bukureštu. — U Carigradu izlazi od 1858—1861 kao polumjesečnik Bălgarski knižici. — U Moskvi izlazi povremeni č. Bratski trud (od 1860—1862 izašla četiri sveska), u kojem su surađivali L. Karavelov, V. D. Popovič, G. Teoharov i dr. — Bugarska čitaonica u Carigradu izdaje od 1870 do 1875 Čitalište (polumjesečnik, pod kraj mjesečnik). — L. Karavelov izdavao je u Bukureštu 1875—76 polumjesečnik Znanie — izdanie za nauka i literatura, a obnavlja ga u Trnovu 1878.
Najznatniji je časopisni bugarski pothvat prije oslobođenja Periodičesko spisanie na balgarskoto knižovno družestvo. Spomenuto društvo, preteča Bugarske akademije, izdavalo je taj č. u Braili neredovito od 1870 do 1876, a 1882 obnovio se u Sofiji. Kad se spomenuto društvo pretvorilo u akademiju, taj se časopis, koji izlazi i danas, zove Periodičesko spisanie na Balgarska akademija na naukite.
Poslije oslobođenja, a prije rata, znatniji su č-i: Misăl, Nauka (1881—1884), Sbornik za narodni umotvorenija (izlazi i danas u Akademiji), Balgarska sbirka (1894—1925) pod uredništvom S. S. Bobčeva, Balgarski pregled (1893—1900), Ljetopisi (1899—1905), Naš život (1901), Demokratičeski pregled (1902—1925), Hudožnik (1905—1907), Nabljudatel (1909—11), Savremena misăl (1910—1914), Obšto djelo (1900— 1905), Novo vreme (1897), Musikalen vestnik (1903), Medicinska misăl i dr.
Poslije prvoga svjetskog rata izlaze Makedonski pregled (izlazi i danas kao organ Makedonskoga naučnog instituta), Vezni (1919—1922), Umjetnost (1929—1930), Bugarski turizam (1907—1925), književni Zlatorog (od 1920, danas ga uređuje kritik Vladimir Vasilov), Hyperion, Razvigor (uređuje prof. A. Balabanov, prvi svoje vrsti u Evropi, kako veli sam urednik, 1921—1927, 1937), Ekonomska borba, Advokatski pregled, Ilustrovana sedmica, Ženska sedmica, Iskustvo i kritika (uređuje književni kritik i povjesničar Georgi Canev, od 1937 i danas), Učilišten pregled (glasilo ministarstva narodne prosvjete u Sofiji, od 1901 do danas), Prosvjeta (uređuje prof. Petar Mutafčiev, od 1934 do danas, organ »Prosvjetnog sojuza u Bugarskoj« u Sofiji), Filozofski pregled (urednik i vlasnik prof. D. Mihalčev, izlazi i danas), Sociologija i filozofija, Otec Pajsij (uređuje G. Konstantinov, suradnik Hrvatske enciklopedije, kao glasilo Svebugarskog društva istog imena), Bălgarska misăl (uređuje sveuč. prof. M. Arnaudov, od 1925 do danas) i dr.
Bugari imaju vrlo velik broj stručnih časopisa s područja stvarne kulture, organa ministarstva, različnih saveza, ustanova, a ima ih i u pokrajini lijepi broj. O Bugarima pišu i č-i izvan Bugarske, među kojima su osobito spomena vrijedni Bulgaria u Rimu (glavni urednik Enrico Damiani, direktor E. Morelli, od 1938 do danas) i Zagreb— Sofija (izdaje Hrvatsko-bugarsko društvo u Zagrebu, u uredništvu tajnika Đ. Teufela, od 1942).
LIT.: B. M. Andreeff, Die bulgarischen Zeitschriften und die Presseverhaltnisse Bulgariens, Sofija 1927; Bugarska štampa u epohi preporoda (na bugarskom), Sofija 1932; La presse bulgare, son développement et ses traits caractéristiques, Sofija 1937; S. S. Bobčev, Pregled bugarske periodičke štampe od 1844 do 1894 (bugarski), Sofija 1894; I. Ivanov, Bugarska periodička štampa od svog početka do naših dana (bugarski), Sofija 1893; N. P. Nicolaeff, Le journalisme en Bulgarie, Sofija 1924; P. Petkoff, La presse en Bulgarie, Pariz 1910; E. Popoff, Entwicklung und Charakter des bulgarischen Zeitungswesens, Berlin 1937; V. Pundev, Periodička štampa prije oslobođenja, sv. 1—2, Sofija 1927 i 1930; S. Stojanov, Početak i razvitak periodičke bugarske štampe, Sofija 1936; R. S. Chandan, La presse bulgare de son origine à nos jours, Pariz s. a.; Sto godina bugarske periodičke štampe (1842— 1942, Sofija 1942, uredili P. Dinekov i K. Seizov); I. Esih, Stota obljetnica bugarskoga povremenog tiska, smotra Zagreb—Sofija I., 1942.I. E.
ČEŠKI ČASOPISI. U Češkoj se osnivaju prvi književni i znanstveni č-i u vrijeme češkog klasicizma i rodoljubne romantike u početku 19. st. Hlasatel českv (1806—08, 1818) J. Nejedloga, Prvotiny pěkných uměni (1813—17) J. N. Hromádka iz doba klasicizma i romantične Rozličnosti J. Linde (od 1826) prvi su pokušaji ostvarenja književnog č-a u današnjem smislu. Prvi su znanstveni c-i Krok (1821—40), komu je urednik bio J. S. Presl, i Časopis českého museuma, koji je 1827 utemeljio F. Palacký. Od 1826 izlaze Květy, koji postaju glasilo romantičara pod uredništvom J. K. Tyla. F. L. Čelakovský uređuje od 1834 beletristički list Česka včela. Od 1846 uređivao ga je K. Havlíček. Šafařík je bio urednik poučnog č-a Světozor od 1834 do 1835. — U doba kasne romantike osniva F. B. Mikovec 1851 književni č. Lumir, koji je od 1862 uređivao V. Hálek. Godišnjak Máj, koji je izlazio od 1858, dao je ime književnoj generaciji »Majevaca«; urednik mu je bio najprije J. Barák, a zatim V. Hálek. G. 1864—5 izlazi Zlatá Praha (urednik V. Hálek), a 1866—72 Květy (urednici V. Hálek i J. Neruda). G. 1872 ponovno je J. Neruda pokrenuo časopis Lumir, koji je naskoro postao središnji č. kozmopolitske književne struje za razliku od narodne struje, koja se okupljala oko č-a Ruch, osnovanog 1868 od J. V. Sládka. Središnjim organom narodne struje postala je Osvĕta, koju je osnovao 1871 V. Vlček kao beletrističko-znanstveni časopis. Protiv kozmopolitske struje istupao je strogo katolički književno-znanstveni časopis Vlast (osn. 1884). — Realističko doba donosi osnivanje znanstveno-kritičkih i političkih č-a. T. G. Masaryk pokrenuo je znanstveno-kritičku reviju Athenaeum (1884—93), u kojoj se borio za objektivnost u znanstvenom radu. G. 1886 osnovao je J. Herben Čas, koji je do prvoga svjetskog rata zastupao realističko-kritički pravac u cijelom narodnom životu. Masaryk je u istom duhu uređivao od 1893 mjesečnik Naše doba, a poslije njega filozof F. Drtina. Živahne političke borbe pokrenule su političke č-e Časopis českého studentstva (1889—92) i Časopis pokrokového studentstva (1893—96, 1901—14). G. 1897 osnovan je politički č. Samostatnost, koji uređuje pjesnik V. Dyk ističući kao cilj češku državnu samostalnost. Srodan mu je č. Pokroková revue (1905—14). Dugo je godina bio glavni češki književni i kritički č. Literární listy (1880—99), koji je veliku pažnju obraćao analizi umjetničkih djela, a urednik mu je bio F. Dlouhý. Književni su č-i toga vremena i Nové proudy (1893—1909) i Rozhledy (osn. 1892). Češka Moderna progovorila je svojim manifestom 1895 preko Rozhleda. A. Procházka i J. Karásek pokrenuli su č. Moderní revue (1894—1925), glasilo simbolista i dekadenata. Anarhistička načela zastupao je č. Nový kult (1897—1904), osnovan od St. K. Neumanna. Kad je između »starih« i »mladih« došlo do pomirenja, iznova je pokrenut 1899 Lumír (urednik V. Hladík). Glasilo češke Katoličke moderne bio je Nový život (1896—1907) pod uredništvom K. Dostála Lutinova. Naslijedio ga je književno-znanstveni č. Meditace (1908—1912) za uredništva V. Bitnara. — Kritik F. Ks. Šalda pokrenuo je č-e Novina (1908—13), Češka kultura (1913—14), za prvoga svjetskoga rata Kmen, a poslije rata Kritiku, Tvorbu i Šaldův zápisník (1928—37). U njima je objelodanio većinu svojih studija i eseja. Skupina pragmatista s K. Čapkom na čelu izdavala je od 1911—14 Umělecký měsíčník. Kritik M. Rutte okupio je književnike bez razlike pravaca i dobi oko č-a Cesta (1918—30). Poslije prvoga svjetskog rata izlazilo je vrlo mnogo književnih č-a, među kojima se ističu Červen, Host, Index, Rozmach, Akord, Tvar, Čin, U, Listy pro uměni a kritiku, Panorama, Rozpravy Aventina i Kritický měsíčník. — Za pojedine znanosti osnovani su posebni č-i: za filozofiju Česká mysl i Ruch filosofický; za psihologiju Psychologie; za sociologiju Sociálni revue, Sociologická revue, Sociální problémy; za bogosloviju katoličku Filosofická revue, a evangeličku Křest’anská revue; za pedagogiju Pedagogické rozhledy, Věstnik pedagogický, Nové školy, Střední škola; za filologiju Listy filologické, Časopis pro moderní filologii, Sborník filologický; za slavistiku Slavia, Byzantino-slavica, za bohemistiku Naše řeč, Slovo a slovesnost; za arheologiju Hlidka archeologická, za proučavanje germansko-slavenskih veza Germanoslavica, za povijest Český časopis historický, Dějiny a přitomnost, za poznavanje književnosti i života Slavena Slovanský přehled, za likovnu umjetnost Život i dr.
LIT.: J. i A. Novák, Přehledné dĕjiny literatury české, Olomouc 1936–1939.Lj. J-e.
SLOVAČKI ČASOPISI književnoga, umjetničkoga, prosvjetnoga, naučnoga i gospodarskoga značaja povezani su najuže s narodnim razvojem Slovaka. Uz Štúrov Orol tatranski, koji je bio Slovacima ono, što je Hrvatima bila Gajeva Danica, ostavio je duboke brazde u slovačkom životu osobito časopis Slovenské pohl’ady, osnovan 1846 u Skalici, koji je prestao izlaziti 1852, ali su ga 1881 obnovili književnici Svetozár Hurban Vajanský i Jozef Škultéty, te izlazi s nekim prisilnim prekidima sve do danas, a izdaje ga Matica Slovačka u Turčianskom Sv. Martinu kao glavni slovački književni časopis. Drugi glavni slovački književni časopis Kultúra pokrenulo je društvo sv. Vojtjeha u Trnavi 1928, a časopis Elán, glasilo Društva slovačkih književnika, koji je izlazio mnogo godina u Pragu, izlazi od 1939 u Bratislavi. Od 1940 izdaje evangeličko izdavalačko društvo Tranoscius u Lipovskom Sv. Mikulášu književni časopis Tvorba. Osim toga izdaje društvo sv. Vojtjeha za svoje članove Pútnik svatovojtešský, pokrenut 1864 od dra. Andreja Radlinskoga. Matica Slovačka izdaje za svoje članove časopis Slovensko, a Društvo slovačkih žena časopis Živena. Ženama je posebno namijenjen tjednik Nová žena. Slovačka krugovalna postaja izdaje tjednik Slovenský rozhlas, a slikovni su časopisi Nový svet, Nové Slovensko i Panoráma. Matica Slovačka izdaje još jezikoslovni časopis Slovenska reč, zatim Filozofický sbornik, Pedagogický sbornik, Sbornik Matice Slovenskej, za djecu Slniečko. Društvo sv. Vojtjeha izdaje za mladež Plameñ, a Hlinkina mladež časopise Vlča, Nová mládež, Stráž i Slovenská deva.
Osim mnogih gospodarskih, stručnih, promičbenih i različnih drugih časopisa zauzimaju važno mjesto vjerski. G. 1874 počeo je izlaziti Kazatel’ za propovjednike, koji je g. 1891 izdavao i prilog Literárne listy. On je 1908 prestao izlaziti, a obnovljen je 1917 pod imenom Duchovný pastier, kojemu su urednici bili Andrej Hlinka i dr. Jozef Tiso; izdaje ga Društvo sv. Vojtjeha u Trnavi s prilogom Katolícke kázne. Nabožni glasnici slovački jesu: Král’ovná Sv. Ruženca, osnovan 1891, Posol Božského Srdca Pána Ježiša osnovan u Trnavi g. 1897, Svätá Rodina osnovan u Štiavniku g. 1908. Franjevci izdaju Serafinsky svet u Kremnici, dominikanci Smer, osnovan g. 1941 u Trenčinu, salezijanci Saleziánske zvesti u Bratislavi, grkokatolici Jednotu sv. Cyrila a Metoda, osnovanu g. 1942 u Michalovcima i t. d. Slovački protestanti izdaju Evanjelický posol u Liptovskom Sv. Mikulášu, Nový rod u Bratislavi i t. d.
Ukupno je na tlu Slovačke Republike g. 1942 izlazilo 212 novina i časopisa, i to 129 u Bratislavi i 83 u ostaloj Slovačkoj. Početkom g. 1943 obustavljeno je od toga radi štednje papira 95 listova, pa ih je ostalo 117. Osim toga izdaju Slovaci u Madžarskoj 1 dnevnik i 2 druga časopisa te veći broj novina i časopisa u Americi i drugdje u svijetu.J. A-ć.
SLOVENSKI ČASOPISI (do god. 1941). — Sve do potkraj 19. st. postoje kod Slovenaca samo njemački časopisi, važni i za Slovence ne samo zato, što su se bavili slovenskom zemljom i njenom prošlosti, nego i zato što su donosili priloge o slovenskom jeziku i slovenskoj knjizi. Takvi su časopisi Illyrisches Blatt (1818) i Carniolia (1838). Prvim slovenskim časopisom može se smatrati čedan zabavno-poučni list Slavjanski rodoljub (Trst 1849), koji kao i njegov nastavljač Jadranski Slavjan (Trst 1850) ima i priloga na hrvatskom jeziku. Književniji su celjska Slovenska čbela (1850) i celovački časopisi Slovenska bčela (1850–53) i Slovenski glasnik (1858—68). Od posebno je značenja Zvon (Beč 1870, 1876—80), kojim J. Stritar uz pomoć svojeg suradničkog kruga pridonosi podizanju vrijednosti slovenske književnosti. Za Zvonova prekida javlja se mariborska Zora (1872—77), neposredno na Zvon nadovezuje se Ljubljanski Zvon (1881) zadržavajući za čitavo vrijeme izlaženja ugledno mjesto u slovenskom književnom životu. Nekoliko godina izlaze Kres (1881—86), časopis za književnost i znanost i Slovan (Ljubljana 1884—87), časopis za politiku i književnost, no tek se Dom in svet (1888), časopis katoličkoga smjera, uspijeva, pored Zvona, trajno održati. Bojovni duh unosi Rimski katolik (Gorica 1889—96). A. Mahniča zadirući naširoko u slovenski kulturni život. Kasnije ističu se Slovan (Ljubljana 1902—16), mesečnik za književnost, umetnost in prosveto i ljubljanski Čas (1907) i gorička Veda (1911—15), revije znanstvenog i općekulturnog značaja. Nakon prvoga svjetskog rata pokrenuta je u Celju Mladika (1920), obiteljski list i u Ljubljani književni časopis Modra ptica (1929), zatim Sodobnost (1933) i Misel in delo (1934), dva časopisa za raspravljanje kulturnih, političkih i društvenih pojava.
Neki znanstveni i stručni časopisi: Mitteilungen des Museal-Vereins für Krain (1866, 1889—1907) i s njima u savezu Izvestja Muzejskega društva za Kranjsko (1891—1909), Carniola (1908—19) i Glasnik Muzejskega društva za Slovenijo (1919); zatim izlaze pedagoški časopis Popotnik (1880), Slovenski pravnik (1881—83 i od 1888), Časopis za zgodovino in narodopisje (Maribor 1904), Časopis za slovenski jezik, književnost in zgodovino (1918—31) i Geografski vestnik (1925). Svi ti časopisi, osim onog mariborskog, pokrenuti su u Ljubljani.
LIT.: K. Glaser, Zgodovina slovenskega slovstva, 4. sv., Ljubljana 1898; F. Simonič, Slovenska bibliografija, Ljubljana 1903—05; J. Šlebinger, Slovenska bibliografija za l. 1907—12. Ljubljana 1913; Jugoslovenski bibliografski godišnjak za 1933 god., Beograd 1935.M. R.
SRPSKI ČASOPISI (do god. 1941). — Slaveno-serbskij magazin (Mleci 1768). Z. Orfelina predstavljao je sa svojim jedinim sveskom tek pokušaj; do najnovijega vremena se održaše Lětopisi serbske (Pešta 1825—64, Novi Sad od 1865), potonji Letopis Matice srpske, glavni književni i naučni časopis prečanskih Srba. Prvi časopis u kneževini Srbiji je Podunavka (Beograd 1843—48), zabavni i poučni dodatak Srbskih novina, a prvi znanstveni časopis Glasnik Društva srbske slovesnosti (Beograd 1847—92). U pedesetim godinama književnici se okupljaju oko Sedmice (Novi Sad 1852—58) M. Medakovića i jednako važne Šumadinke (Beograd 1850, 1852, 1854—57) Lj. Nenadovića. Književni rad u doba romantike ogleda se u novosadskoj Danici (1860—71), prvom izrazito književnom časopisu i u časopisima mladih, Omladine, u Javoru (Novi Sad 1862—63), koji uređuje Zmaj Jovan Jovanović, u Matici (Novi Sad 1866—70) i Mladoj Srbadiji (Novi Sad—Beograd 1870—72). Težnje Omladine u Srbiji dolaze do izražaja u Vili (Beograd 1865—68) St. Novakovića. Nakon prestanka Danice i Mlade Srbadije javljaju se Javor (Novi Sad 1874—92, Zemun 1893), nastavak Zmajeva Javora, Srbadija (Beč 1874—77, Beograd 1881—83), Srpska zora (Beč 1876—81) i Straža (Novi Sad 1878— 79), no sve ih nadvisuje Otadžbina (Beograd 1875, 1880—83, 1887— 92), koju je kao časopis za književnost, nauku i društveni život pokrenuo V. Đorđević ugledajući se u Revue des deux mondes. Znatni su časopisi toga vremena Stražilovo (Novi Sad 1885—94), Bosanska vila (Sarajevo 1886—1914), Kolo (Beograd 1889—92, 1901—03), Brankovo kolo (Hrvatski Karlovci 1895—1914) i Zora (Mostar 1896—1901), no nakon Otadžbine glavni je časopis Delo (1894—99, 1902—14). U ovom stoljeću središnji je književni časopis Srpski književni glasnik (Beograd 1901—14 i od 1920), kojemu je osnivač B. Popović, ujedno je SKG dosada najznatniji književni časopis srpski. Od ostalih časopisa za književnost i opće kulturne i društvene pojave spominjemo Misao (Beograd 1919—37), Književni sever (Subotica 1925—35), Južni pregled (Skoplje od 1926), Pregled (Sarajevo od 1927), Život i rad (Beograd od 1928), Javnost (Beograd 1935—37).
Neki znanstveni časopisi: Srpski arhiv za celokupno lekarstvo (Beograd od 1874 neredovito, redovito 1895—1914 i od 1919), Starinar Srpskog arheološkog društva (Beograd od 1884 uz prekide), Arhiv za pravne i društvene nauke (Beograd 1906—14, opet od 1920), Glasnik Srpskog geografskog društva (Beograd 1912—14, opet od 1920), Južnoslovenski filolog (Beograd 1913, opet od 1921), Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd od 1921), Glasnik Etnografskog muzeja (Beograd od 1926), Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu (od 1928), Jugoslovenski istoriski časopis (Beograd 1935—39).
Časopisi u Crnoj Gori bili su redovito kratkotrajni, kako pokazuju Crnogorka (1884—85), Zeta (1885), Nova Zeta (1889—91), Luča (1895— 99) i Dan (1911—12). Dulje se drže Zapisi (1927—33, opet od 1935), koji su, kao prije spomenuti, izlazili na Cetinju.
LIT.: Srpska štampa (Jugoslovenska štampa, Referati i bibliografije, Beograd 1911); J. Skerlić, Istorija srpske književnosti, 2. izd., Beograd 1921; Jugosl. bibliografski godišnjak za 1933 god., Beograd 1935.M. R.