ČAPEK, 1. Emanuel, * Jičín 24. XII. 1880, češki publicist i urednik političkih časopisa. Jedan je od vođa radikalno napredne mladeži, koja je prišla t. zv. češkoj naprednoj stranci prava, što su je osnovali Rašin, Baxa i dr. 1899. Pisao je uglavnom o političkim prilikama u Češkoj (O strane státoprávně pokrokové, 1912; K literatuře o dějinách studentstva, 1914; Politické poměry v ČSR, 1924), izdao zbornik Směr radikálně pokrokový ve studentstvu 1898— 1908, 1910 i 1912, i uređivao političke časopise: Časopis pokrokového studentstva, Pokroková revue i Československé sjednoceni. Prevodio je sa stranih jezika (A. Fouillée: Výchova se stanoviska národního, 1907; R. Rolland: Mahátma Gándhi, 1924, i dr.).
2. Jan Blahoslav, * Třeběchovice pod Orebem 1903, češki književni povjesničar i književnik, docent sveučilišta u Pragu. Pisac je povijesne pripovijetke Zlomený kmen (1925), pjesnik misaone i religiozne lirike Slovo nad světlem (1929) i Boj o milost (1931). Glavno mu je književno-povijesno djelo Československá literatura tolerančni 1781— 1861 (1938, u 2 sv.). Vrlo je plodan pisac o različitim književnim pitanjima.
3. Josef, * Hronov 23. III. 1887, češki slikar i književnik. Učio je slikarstvo u Pragu i u Parizu; zavolio je pučko slikarstvo. O svojim slikarskim simpatijama pisao je u knjigama Nejskromnějši uměni (1920), Málo o mnohém (1923), Uměni přírodních národů (1938). Zajedno s bratom Karlom napisao je dvije misaone drame (Ze života hmyzu, 1920, i Adam Stvořitel, 1927), u kojima dolazi do izražaja skepticizam, dvije zbirke pripovijedaka, dramoleta i crtica (Zárivé hlubiny, 1916, i Krakonošova zahrada, 1918), u kojima izražava ljubav prema životu, i veselu igru Lásky hra osudná (1910). Sam je napisao ova prozna djela: Lelio (1917), Pro delfína (1923), Země mnoha jmen (1923), Stín kapradiny (1930) i Kulhavý poutnik (1936). Ovaj posljednji, metafizički roman, filozofska je ispovijed umjetnika mislioca s osjećajnim srcem. J. Č. zagledava u svojim proznim knjigama s ljubavlju u tmine svijesti i podsvijesti, pa je označen kao prethodnik nadrealističkog književnog pravca. J. Č. surađuje u istaknutim dnevnicima i umjetničkim časopisima, pa je kao novinar izdao dvije feljtonističke knjige: Umělý člověk (1924) i Ledacos (1928).
LIT.: V. Nezval, J. Č., Postavy a dilo, sv. XIV., 1937.
4. Karel, * Male Svatoňovice 9. I. 1890, † Prag 25. XII. 1938, češki književnik i novinar. Bio je sin liječnika; gimnaziju je učio u Kraljičinom Gradcu, Brnu i Pragu, filozofiju u Pragu, Berlinu i Parizu, a 1915 doktorirao je disertacijom o filozofiji pragmatizma. Živio je od književnog i novinarskog rada.
Č. je vrlo istaknuti češki književnik, a njegov je književni rad vrlo obilan i raznolik. Zajedno s bratom Josefom napisao je više zbirki pripovijedaka i drama (→ Josef). G. 1920 napisao je vitalističku komediju Loupežnik.
Kao pristalica filozofije pragmatizma, koji propovijeda vjeru u čovjeka i njegovo djelo, prikazuje nam se Č. u književnim djelima kao poklonik čovječnosti. Odatle njegov otpor prema pretjeranoj uljudbi i natprirodnim, titanskim snagama. U zbirci pripovijedaka Boží muka (1917) još ga muče nerješive tajne svemira i ljudske duše, dok u zbirci Trapné povidky (1921) saučestvuje u bolu potištenih. U kolektivnoj utopističkoj drami R. U. R. (1920) buni se protiv uljudbene mehanizacije i titanizma, koji prijete, da i čovjek bude pretvoren u stroj. Komedijom Věc Makropulos (1922) uzima na nišan težnju za tjelesnom besmrtnošću. Utopistički roman Továrna na Absolutno (1923) pokazuje opasnost, koja prijeti čovjeku od natprirodnih sila. Isto tako i titanizam nauke može čovječanstvu donijeti samo nevolje, kako on razlaže u utopističkom romanu Krakatit (1924). Čovječja toplina i usrdnost, ljubav i požrtvovnost vrijede više od spomenutih veličina. To je temeljni sadržaj njegovih zbirki pripovijedaka: Povídky z jedné kapsy (1929) i Povídky z druhé kapsy (1929), a upravo je kao uzor izneseno u romanu požrtvovnosti Prvni parta (1937). Humor i satira progovaraju u utopističkom romanu Válka s mloky (1936), u prikazu borbe slabog čovjeka s pobunjenim amfibijskim robotima.
Pitanjem relativnosti ljudske spoznaje pozabavio se K. Č. u noetičkoj trilogiji romanâ: Hordubal (1933), Povětroň (1934) i Obyčejný život (1934), kojima je želio pokazati, kako je odlučno za spoznaju, tko stvar promatra i s kojeg je gledišta prosuđuje. Od humanista nije daleko do pacifista, kakav je Č. u utopist. drami Bílá nemoc (1937) i djelomično u tragediji materinstva Matka (1938).
Č. se afirmirao i kao putopisac. Italské listy (1923), Anglické listy (1924), Výlet do Španěl (1930), Obrázky z Holandska (1932) i Cesta na sever (1936) daju o pojedinim zemljama umjetnička gledanja krajina, ljudi, kulture i duše zemlje. — Hovory s T. G. Masarykem (1928–35, 3 sv.) i Mlčení s T. G. Masarykem (1935) prikazuju mislioca Masaryka na osobit način: Masaryk sam kao u razgovoru ispovijeda svoje nazore i tumači svoje djelovanje. — Priredio je i izbor francuske lirike (Francouzská poesie nové doby (1920 i 1936) i napisao čitav niz kozerija (Zahradníkův rok, 1929, Jak se co dělá, 1938, i dr.) i popularno pisanih knjiga o filozofiji i književnosti (Pragmatismus čili Filosofie praktického života, 1918, Marsyas, 1931, i dr.). Za djecu je napisao Devatero pohádek (1932).
K. Č. odlikovao se dubokim gledanjem u čovječju dušu i bolove, jakom pjesničkom imaginacijom, velikom obrazovanošću, izgrađenim stilom i majstorskim pričanjem, tako da se broji među prvake češke knjige. Nekoliko puta je postigao državnu nagradu, a najviše je prevođen na strane jezike od svih suvremenih čeških književnika.
Na hrvatski jezik preveo je Prvu smjenu i Razgovore s Masarykom B. Vračarević (Zagreb 1940), Dnevnik iz Engleske I. Esih (Zagreb 1939), a po koja pripovijetka ili odlomak prevedeni su u književnim časopisima. U zagrebačkom kazalištu prikazivala se 1937 njegova Bijela bolest (prev. Nina Vavra). U Književnim horizontima 1935 pisao je o njemu Lj. Jonke.
LIT.: V. Černý, K. Č., Postavy a dílo, sv. VI., 1936; predgovor J. Mukařovskog u Výboru z prozy K. Č., 1934; J. Haller, O slohu K. Č., Pritomnost, 1937; F. Götz, Básnický dnešek, 1931.Lj. J-e.