ČANKIR, od franc. chancere, znači čir. Taj se izraz gotovo isključivo upotrebljava za označivanje zaraznih, spolnim općenjem dobivenih čirova, smještenih na spolovilu, a to su: tvrdi čankir (→ sifilis), meki čankir i mješoviti čankir (→ sifilis).

Meki čankir (meki čir, lat. ulcus molle, franc. chancre mou) jedna je od t. zv. spolnih (veneričkih) bolesti. Uzročnik je određeni streptobacil. Pola dana do dva dana iza zaraze nastaje na tome mjestu gnojni čvorić, koji se brzo raspada, te nastaje vrlo bolni, prilično duboki čir s neravnim, gnojnim dnom, koje lako krvari, i s izgriženim, podrovanim rubovima. Na opip je obično mekan za razliku od sifilitičnoga tvrdog čira. Zaraza nastaje gotovo bez izuzetka kod spolnog općenja; zato se m. č. nalazi gotovo uvijek na muškom ili ženskom spolovilu. Prilično često vidimo istodobno veći broj mekih čankira. Meki je čankir obično veličine leće do graha. Rijetko je velik kao proseno zrno ili veći od graha. Katkad se proširuje i gmiže tjednima i mjesecima po spolovilu pa sve do trbuha i susjednih područja; tom prigodom djelomično zacjeljuju prvobitne i starije promjene, te se ukazuju zmijoliki oblici (serpiginozni čankir). Rijetki je i fagedenični, odn. gangrenozni m. č. (→ gangrena), gdje se tkivo brzo i duboko raspada i ugiba; veliki dijelovi spolovila mogu biti razrovani. U mnogim slučajevima nastaju kod mekog č. buboni (v.) u preponama kao područnom limfnom slivu u obliku sljubljenih limfnih žlijezda poput paketa, koje se mogu (no ne moraju) smekšati, zagnojiti i provaliti. Rjeđe nastaju i bubonuli (v. bubonulus). Uz bubone često je poremećeno i općenito stanje bolesnika (smalaksalost, povišenje temperature i t. d.). Nakon preboljelog mekog čira ne zaostaju za organizam nikakve općenite posljedice. Prijenosa na potomstvo nema, zaraznost je oboljele osobe velika. Oboljenje traje uz liječenje obično nekoliko sedmica.F. K.