ČANG-KAJ-ŠEK (tako se izgovara u kantonskom dijalektu, dok mu je pravo ime Čang-Čung-Čeng), * Fenghua (pokrajina Čekiang) 1887, kineski vojskovođa i državnik. Učio je u Tokiju, sudjelovao u kineskim revolucijama 1911, 1912 i 1917 te se pridružio Kuomintangu (v.). Od 1917—1922 bio je u stožeru Sun-Jat-Sena (v.), a 1923 pohađao vojnu akademiju u Moskvi. G. 1924 postade glavarom kineske vojne akademije u Whampou kod Kantona, koju je tek bio osnovao sovjetski neslužbeni izaslanik Mihajlo Borodin. Za kantonsku vladu, tada pod utjecajem Kuomintanga i Sovjetske Rusije, organizirao je uzornu četu od pitomaca vojne akademije i nadvladao 1925 pobunjene južnokineske generale. Poslije smrti Sun-Jat-Sena naslijedio ga je u vodstvu Kuomintanga i postao vrhovni vojni zapovjednik, a 1926 osvojio Šanghai. U ožujku 1927 raskrsti se s komunistima, svlada ih u Šanghaju i 15. IV. 1927 osnuje vlastitu vladu u Nankingu, protivnu vladi Kuomintanga, koja je ostala sklona komunistima. Posljedica te antikomunističke orijentacije bilo je povlačenje sovjetskih savjetnika Borodina, generala Galena i drugih. U kolovozu 1927 je odstupio, zatim posjetio Japan, ali u prosincu, pošto su se nankinška i kantonska vlada ujedinile, ponovno je generalisimus u borbi protiv Čang-Co-Lina. U to doba oženi se Mayling Sungovom (Soong), sestrom Sun-Jat-Senove žene i novčara, ministra financija T. V. Soonga. Početkom 1928 zauzeo je Peking, porazio maršala Čang-Co-Lina (v.), koji je malo zatim poginuo, a čiji se sin Čang-Hsüch-Liang pridružio nankinškoj vladi: tako je cijela Kina došla pod vlast nankinške vlade. Č. K. Š. bude izabran 10. X. 1928 predsjednikom kineske narodne vlade i postade stvarnim diktatorom. No građanski sukobi su se nastavljali, jer se ljevičarska vlada u Kantonu protivila maršalu. G. 1931 dao je ostavku kao predsjednik vlade, ali je iduće godine ponovno preuzeo tu funkciju. U početku japanskog prodiranja na sjeveru i osnutka Mančukuo (v.) Č. K. Š. je pristaša popuštanja, držeći, da je Kina preslaba za otvoreni rat. G. 1936 bio je neko vrijeme zarobljen od generala Čang-Hsüeh-Lianga, ali je sukob izravnan. Kad se latentan sukob s Japanom pretvorio u srpnju 1937 u stvaran (još ne formalan) rat, Č. K. Š. odstupi s predsjedništva vlade, da bi se sav posvetio zapovjedništvu vojske. Organizirao je politički i vojnički otpor protiv Japana, a nakon pada Nankinga (prosinac 1937) povukao se dalje u unutrašnjost i prenio sjedište vlade u Čungking, odakle nastavlja borbu.J. N.