ČAKOVEC, grad župe Zagorje usred Međimurja, raskrsnica željeznica Kotoriba—Pragersko i Varaždin—D. Lendava. Ima 6192 stan. (1931), od toga 4962 pripadnika hrvatskog jezika, 567 madžarskog (većinom Židovi), 365 slovenskog i 204 njemačkog. Po vjeri je 5326 katolika, 533 židova i 225 pravoslavnih. Sjedište je kotarske oblasti i suda, gradskog poglavarstva, općine Čakovec-Okolica i drž. bolnice. Kat. župa postojala je od davnine u susjednom Mihovljanu (spominje se 1334), gdje je i danas gradsko groblje. G. 1789 prenesena je župa u Č. i njom upravljaju franjevci, koji tu imaju veliki samostan. Č. je privredno središte Međimurja. Ima razvijenu trgovinu zemaljskim proizvodima i stokom te znatan veleobrt: klaonicu peradi, tvornicu konzerva i ledanu, dvije tvornice pamučne robe, dvije tvornice čarapa, tvornicu kandita, mlin i munjaru.

Č. je osnovao ban Dimitrije Čak, po kojem je dobio i ime. G. 1546 dao je Ferdinand Č. banu Nikoli Zrinskom, koji je obnovio utvrde i u tvrđavi sagradio renesansnu palaču. Iza 1671 preuzela je Č. dvorska komora, a kasnije su ga dobili Festetići, koji su bili vlasnici veleposjeda Čakovec—Pribislavec do 1922. Zrinska se palača dobro sačuvala, a od utvrda gradska vrata i dosta zidova, oko kojih je danas uređeno šetalište.

LIT.: A. Matasović, Čakovec prije i poslije 1918, Čakovec 1935; Z. Dugački, Međimurje, Čakovec 1935.Z. D-i.