ČAGLIĆI su bili hrvatsko pleme, koje je svoje posjede imalo južno od Vranograča i Podzvizda uz Bužimski potok. Tu su oni, kao i ostala slobodna hrvatska plemena u Pokuplju i Pounju, sačinjavali plemenitu općinu, kojoj je područje graničilo sa sjevera s Kreščićima, s juga s Kostajnicom, a s istoka sa Stabanđom. Čaglići su pripadali staroj Gorskoj upravnoj župi, kojoj su prema župi Goričkoj činili dio zapadne granice. Kao i ostala hrvatska plemena bili su po posjedovanju ili plemići jednoselci, ili su držali više selišta s kmetskim naseljem. Oko 1550 bilo ih je do 100 plemićkih kuća, a toliko su imali i kmetskih. U glavnom naselju, uz potok Čaglicu, stajala im je crkva, posvećena sv. Križu, a zapisana već 1334. Crkvena župa oko nje spadala je Gorskom arhiđakonatu. U turskom prodiranju oko 1575 Čaglići su ili primili islam, ili su se iselili u sjevernije krajeve, uglavnom, kao i susjedni Kreščići, u Gradišće. Oni, pomuslimanjeni, održali su to naselje sve do danas, samo je naselju staro ime kasnije promijenjeno u Čaglica.

LIT.: L. Thallóczy, Cod. dipl. comitum de Blagay, Budimpešta 1857; R. Lopašić, Bihać i bihaćka krajina, Zagreb 1890; E. Laszowski, Habs. spomenici, III., Zagreb 1917; J. Cvijić, Naselja, 20., Beograd 1925.S. P-ć.