ČAĐAVICA, prije Turaka poveće selo blizu sastavaka istoimenog potoka i Drave u staroj Vaščanskoj župi, u kojoj se nalazila već u skrajnjoj sjeveroistočnoj međi. U njoj je postojala župa s crkvom sv. Martina, a pripadala je vaščanskom arhiđakonatu. I u njemu je ta župa bila granična prema području požeškog arhiđakonata, koji se tu u Podravinu uklopio kao klin između osuvačkoga i vaščanskog arhiđakonata svojim župama Viljevom i Suhomlakom. Za turskoga prodora očuvalo se u Č., kao i u susjednom kraju, dosta starosjedilaca. Premda su u Podravini oko Moslavine i Donjega Miholjca hrvatski starinci u velikom broju pristali oko 1550 uz kalvinski pokret, Čađavičani su ostali vjerni svojoj staroj crkvi, te su kroz cijelo vrijeme turskoga vladanja održali i svoju župu, koja je za to doba obuhvatala područje od Moslavine do Vaške u uskoj Podravini. Poslije turskog odlaska prešlo je u Č. u 18. st. dvadesetak starosjedilačkih obitelji, koje su se dalje dobro razvijale. Od njih i od nešto kasnijih došljaka ima u tom selu 1657 (1931) stan. Po narječju su Čađavičani, kao i drugi podravski hrvatski starosjedioci od Aljmaša do Virovitice, uz male iznimke, štokavci, po govoru ekavci, a u naglašivanju pripadaju skupini starinaca, koja zauzimlje kraj između Papuka i Psunja sa zapadne i Fruške gore s istočne strane. Tome je naglašivanju Č. skrajnja sjeverozapadna granica. — Č. je sjedište općine.

LIT.: D. Csánki, Körösmegye a XV-ik században, Budimpešta 1893; Starine, IV., Zagreb 1872; T. Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, II., Zagreb 1891.S. P-ć.