ČAĐAVICA je crna, hrapava ili glatka, čađi slična prevlaka na lišću, plodovima i granama šljiva, vinove loze, smokava, bresaka, maslina, hmelja, vrba, topola, hrasta i mnogog drugog bilja. Ona se u početku čvrsto drži na zaraženim biljnim dijelovima, a kasnije se sušenjem raspucava i otkida poput tankih crnih korica. Tu prevlaku sačinjava mješavina gljiva tamnih hifa, te su to ponajčešće nesavršene gljive iz rodova Cladosporium (Cl. herbarum Link), Aureobasidium (A. pullulans [Debary] Arn.), Alternaria, Monosporium, Triposporium, Torula, Coniothecium i Hormodendrom (H. cladosporioides [Fres.] Sacc.). U nekim slučajevima nalaze se i plodna tijela gljiva mješinarka (Ascomycetes) iz rodova Capnodium (C. salicinum [Montagn.] Tul. i C. oleae Arn.), Limacinula (L. citri Sacc.), Ceratocarpia (C. tectorum Rolland) i dr. Te gljive nisu parasiti nego epifiti, pa se pojavljuju na biljkama samo onda, ako su napadnute od ušenaca, koji izlučuju mednu rosu. U mednoj rosi ima šećera, pektinskih i dušičnih spojeva, koji su pogodni za razvoj i rast tih gljiva, pogotovu onda, ako ima dovoljno vlage u zraku. Ako postoje kakve štete za biljke, na kojima se pojavi čađavica, treba ih pripisati gotovo isključivo djelovanju ušenaca. Stoga je potrebno u prvom redu suzbiti ušence, jer suzbijemo li njih, ne će biti ni čađavice.

LIT.: G. Arnaud, Contribution à l’étude des Fumagines, I., II., III. Ann. Ec. Nat. Agric., nouv. série IX–XII., Montpellier 1910— 1912; F. W. Neger, Experimentelle Untersuchungen über Russtaupilze, Flora, N. S. X., 1917; B. Varićak, Studije o čađavici, GHPD XXXIV., 1922; N. N. Woronichin, Zur Kenntnis der Morphologie und Systematik d. Russtaupilze Transkaukasiens, Annales Mycologici, svezak XXIV., 1926.V. Š-ć.