ČAD, 1. prostrano i plitko jezero u Sudanu u srednjem dijelu sjeverne Afrike. Obale su mu dosta niske i redovito obrasle trskom, a pred istočnom obalom su brojni otoci, na kojima žive odlični ribari. Površina i dubina su promjenljive i kolebaju usporedo s klimom. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća jezero je zahvatalo 35.000 km2, ali se površina 1904 počela zbog opadanja kiša naglo smanjivati, tako da 1906 iznosi samo 20.000 km2, a 1914 tek 10.000 km2. Kad su 1916 nastupile normalne klimatske prilike, počela se površina jezera povećavati, ali još ni danas nije dostigla prijašnju veličinu. Srednja dubina koleba između 1,5 i 2,5 m. Prema različitom prostranstvu neki istraživači razlikuju Mali (kad je ispod 14.000 km2), Normalni (kad je između 22.000 i 24.000 km2) i Veliki Čad (iznad 25.000 km2). Jezero nema otoka, a hrane ga tri važnija pritoka: Šari i Jadzeram, pritječu iz vlažnijih predjela na J, a povremena Komadugu-Jobe sa Z, dok je udio oborina (24%) od manjeg značaja. lako vodu gubi ishlapljivanjem, jezero ima slatku vodu; srednja razina je na 240 m.
Današnji Čad je ostatak mnogo prostranijeg diluvijalnog jezera (»paleočadsko more«), koje je zahvatilo (do 2 milijuna km2) prostrane susjedne predjele i kroz suhu dolinu Bahr el Ghasal činilo cjelinu s jezerom u zavalama Bodole i Borku, južno od gorja Tibetsi. Ima podataka, da su ostatci jezera južno od Tibetsija i njihove veze sa Čadom kroz Bahr el Ghasal postojali još krajem 18. st. i smanjivanjem oborina konačno presahnuli tek početkom 19. st.
Dok se klimatskim kolebanjima mijenja samo površina jezera, njegov je opstanak u geološkoj budućnosti ugrožen jakom regresivnom erozijom rijeke Tuburi iz riječne mreže Nigera. Danas Tuburi izvire samo 350 km daleko od Logone, glavnog pritoka Šarija. Piraterijom rijeke Logone izgubio bi Č. dvije trećine vode, koja mu pritječe, i sigurno bi potpuno presahnuo. Već se raspravljalo o toj opasnosti i radovima, koje bi trebalo učiniti, da se ona spriječi.
Zbog svog položaja i pustinjske prirode okolnog zemljišta Č. ima veliki gospodarski, prometni i politički značaj. Na vlažnom zemljištu oko jezera širi se pojas zelenila i gaje različne kulture, a pripadnici plemena Buduma na otocima pred istočnom obalom su poznati kao dobri ribari i stočari (goveda). Čad je važno čvorište karavanskih puteva, koji dolaze iz različnih pravaca. Sve kolonijalne države nastojale su zbog ovih odlika izbiti na obale jezera. Danas veći dio obale pripada Francuskoj (kolonije Čad i Niger), a manji Engleskoj (kolonija Nigeria) u omjeru 5:1; prije prvog svjetskog rata je i Njemačka (Kamerun) imala jedan dio obale.
Razumljivo je, da je jezeru zbog njegove važnosti već od prvog upoznavanja krajem 15. st. posvećena osobita pažnja. Vršeno je mnogo znanstvenih istraživanja flore, faune, kolebanja razine i kemijskih osobina vode. Glavna su istraživanja izvršena tek, kad je Francuska zauzela i konačno umirila susjedne krajeve. Većina su istraživača i bili Francuzi, među kojima treba naročito istaći radove Tilhoa od 1904 do 1917.
LIT.: H. Freydenberg, Le Tchad et le bassin du Chari, Pariz 1908; H. Tilho, Devons-nous sauver le Tchad?, Revue scientifique, Pariz 1927; Isti, Variations et disparition possible du lac Tchad, Annal. de Géographie, Pariz 1928.
2. Jedan od četiri dijela, koji prema odredbi vlade od 1920 sastavljaju francusku koloniju Ekvatorijalna Afrika. Na Z je jezero Čad, dalje granica ide od najsjevernije točke jezera pravcem preko Tibetsija do libijske granice, na I je Anglo-egipatski Sudan, na J je pokrajina Ubangi-Šari, a na JZ Kamerun. Č. zahvata pustinjsko zemljište i na velikoj površini od 1,248.000 km2 živi samo 1,095.717 stan., ili manje od 1 na 1 km2 (1936) — od toga samo 378 bijelaca. Stanovnici su pripadnici različnih plemena sudanskih crnaca, koji su muslimani, manje bezbošci. Na ograncima Tibetsija živi rijetko stočarsko stanovništvo, u srednjem dijelu su puste i suhe zavale Bodole i Borku, dijelovi diluvijalnog paleočadskog mora; pustoš prekidaju rijetke oaze datuljinih palma i zeleni pojas oko jezera Č. Krajevi na J primaju više oborina te su obrasli travama, a oko tokova i izvora su šume. Stanovništvo je u ovim predjelima gušće i bavi se nešto poljodjelstvom (kukuruz, proso, pamuk i sl.), a glavna je gospodarska grana stočarstvo (goveda, deve, magarci, konji, koze i ovce). U gospodarstvu je važno i dobivanje različnih soli. Glavni grad je Fort-Lamy sa 6000 stan. (1936) i Fort-Archembault sa 1.586 stan. (1936).J. R-ć.