ČAČKOVIĆ-VRHOVINSKI, 1. Franjo Ksav., * Zagreb 1779, † Zagreb 2. II. 1875, flautist i skladatelj-amater. Kao flautist živo je surađivao u priredbama zagrebačkog Glazbenog društva, a kao solist nastupao je u Zagrebu i Njemačkoj. Napisao je dvadesetak skladba (plesova za glasovir i za orkestar, te djela i udezba za solo-flautu i orkestar). Njegove izvorne skladbe nemaju većeg značenja.

LIT.: F. Š. Kuhač, Ilirski glazbenici, Zagreb 1893; B. Širola, Pregled povijesti hrvatske muzike, Zagreb 1922; Isti, Hrvatska umjetnička glazba, Zagreb 1942.B. Š.

2. Ivana rođ. grofica Schmidegg, * Berka 2. X. 1814, † Zagreb 25. XI. 1880, vrlo aktivna rodoljupka u doba ilirizma. G. 1835 udala se za Josipa pl. Čačkovića, te je njihov gostoljubivi dom na imanju u Omilju (Bjelovar-Moravče) postao stjecište mladih iliraca; osobito ga spominje Stanko Vraz. Zajedno sa Dragojilom Štauduarovom i Paulinom Krizmanićevom osnovala je prvo Gospojinsko društvo, kojemu je bila prva predsjednica. I u politici je živo sudjelovala, na pr. kod izbora i u radu regnikolarnih kongregacija. Bila je vrlo obrazovana, poznavala je više jezika, a govorila je i pisala latinski.Z. M-ć.

3. Miroslav, * Zagreb 28. IX. 1865, † Zagreb 29. VI. 1930, liječnik i pisac. Obitelj starinom iz Bosne. Osnovnu školu i gimnaziju svršio u Zagrebu, medicinu u Beču. Od 1895 služio u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu. G. 1918 imenovan profesorom za kiruršku propedeutiku i njegu bolesnika na novoosnovanom medicinskom fakultetu u Zagrebu, koji je tek trebalo organizirati. Tu je razvio veliku djelatnost, a usto je radio kao primarni liječnik na kirurškom odjelu Bol. mil. sestara.

Č. je radio u medicini, socijalnom i kulturnom životu te u književnosti. S područja medicine tiskao je 66 naučnih radova i bar toliko kraćih referata i članaka o znanstvenim i staleškim pitanjima (popis radova u Liječničkom vjesniku 1930). O hrv. medicini referirao je u stranim časopisima (Zentralblatt für innere Medizin, Zentralblatt für Chirurgie, Zentralblatt für Gynekologie). Neki radovi izišli su mu na njem. i franc. jeziku. Najveći broj hrv. radova izišao mu je u Liječničkom vjesniku, kome je u nekoliko navrata (1897—1905, 1915—1918, i kasnije) bio i urednik. Mnogo je radio u liječničkim društvima (bio je predsjednik Zbora liječnika i Jugoslavenskog ljekarskog društva). Sudjelovao je kao predstavnik hrv. liječnika na mnogim međunarodnim liječničkim kongresima. — Svojim radom istaknuo se u kulturnim i karitativnim društvima (Đački dom, Prosvjetni savez, Pučko sveučilište, Matica hrvatska, Društvo za spasavanje). Ostavio je velike legate Matici i Akademiji.

Pod pseudonimom Ladislav Ladanjski tiskao je Č. po časopisima i zbornicima (Prosvjeta, Vienac, Hrv. kolo) crtice i novele. Zasebno je izdanje: Iz liječnikove duše (Zagreb 1924). — Korektan, osjetljiv, tjelesno slab čovjek Č. je u svojim književnim sastavcima iznosio svoja osobna opažanja i osjećaje. Ti su sastavci napisani bez mnogo književnih pretenzija, nastavši velikim dijelom iz iskustva liječnika, koji k bolesniku pristupa kao čovjek, a ne samo kao stručnjak.

LIT.: Liječ. vj. 1930.A. B-c.