ALBANI, Francesco, * Bologna 17. III. 1578, † Bologna 4. X. 1660, talijanski slikar. Učitelji su mu bili Dionys Calvaert i Annibale Carracci. Prvo je njegovo znatnije djelo (1598) ciklus fresaka s prizorima iz života Enejina (Bologna, Palazzo Fava). Na slici za crkvu S. Maria del Piombo (Rim, Kapitolinska galerija) javlja se ono dražesno kolo sitnih amoreta, koje će kasnije postati za nj tipično. Oko 1600 polazi u Rim i radi u zajednici s Annibalom Carraccijem (freske u kapeli S. Diega u crkvi S. Carlo degli Spagnuoli, danas u Barceloni). Dalja su njegova djela freske u dvoru Bassano de Sati i palači Verospi u Rimu. Izašao je na glas svojim sitnim idiličkim slikama, pejzažima, u kojima vode kolo putti i amoreti (najpoznatije su: Četiri elementa u Turinu i rimskoj galeriji Borghese). Ima od njega i religioznih slika (Bologna, Dresden, Pariz, Rim).

LIT.: Bolognini-Amorini, Vita del celebre pittore F. A., Bologna 1837; H. Tietze u Thieme-Becker, Allgemeines Lexikon der bildenden Künstler, I., Leipzig 1907.