CZERNIN, von und zu Chudenitz, Ottokar, grof, * Dymokury (Češka) 26. IX. 1872, † Beč 4. IV. 1932, austrijski državnik iz češke grofovske porodice Černinâ z Chuděnic (v.). U mladim godinama stupio je u austro-ugarsku diplomatsku službu, ali je doskora napusti i posveti se upravi svojih dobara. G. 1903 uđe u češki sabor, a 1912 bi imenovan doživotnim članom gospodske kuće. Bio je član ustavne stranke i zalagao se za sporazum između Čeha i Nijemaca. Za balkanskih ratova zagovarao je odlučniju unutarnju i vanjsku politiku Monarhije. Kad je nasljednik prijestolja nadvojvoda Franjo Ferdinand počeo utjecati na politiku Monarhije, Cz. mu je stajao vrlo blizu. G. 1913—16 bijaše poslanik u Bukureštu; da bi sklonio Rumunjsku na ulaz u rat na strani Trojnog saveza, bio je sklon, da joj se ustupi Sedmogradska i dio Bukovine, čemu se protivila Ugarska. G. 1916 postade ministar carske kuće i vanjskih poslova; 19. II. 1918 sklopi mir s Ukrajinom, 3. III. 1918 s Rusijom, a 14. IV. 1918 odstupi. Nije sigurno, da bi Czernin bio točno upućen u pregovore princa Siksta Bourbnskog u Parizu u ožujku 1917 i da bi poznavao pismo cara Karla, u kome je taj izražavao svoje simpatije za Francusku. Svakako je Cz. zagovarao u Berlinu koncesije Francuskoj s obzirom na Elsass-Lothringen, ali bez uspjeha. Kad je Clemenceau objelodanio pismo cara Karla, Cz. je uzeo u zaštitu svoju vladu, koliko mu je to bilo moguće. Nakon rata bijaše član Narodnog vijeća Republike Austrije, a u ožujku 1924 napusti politički život. Svoje uspomene objelodanio je pod naslovom Im Weltkriege, Berlin-Beč 1919.

LIT.: K. F. Nowak, Der Weg zur Katastrophe, Berlin 1919; Isti, Der Sturz der Mittelmächte, München 1921; A. Demblin, C. und die Sixtus-Affäre, München 1920; A. P. Pribram, Austrian foreign policy, London 1923; A. v. Wegerer, Der Ausbruch des Weltkrieges 1914, Hamburg 1939.J. N.