CVJETNIĆ je prije turskoga gospodstva u Pounju bilo veliko naselje Unačke župe, u kojoj je zapremalo sjeverozapadni dio, nalazeći se između rijeka Une i Unca i planina Vučjaka i Ilice. Tu je živjelo desetak razgranatih hrvatskih plemićkih obitelji, od kojih su u 15. st. zabilježeni Drugnetići, Grupšići, Ježevići i Mladušići. Njihovi su posjedi na Uncu graničili s Velikim Psetom, a na Uni sa župom Lapačkom i Srbskom, te se te plemićke porodice i navode u vezi s plemstvom iz tih krajeva. Starosjedilačko cvjetničko naselje govorilo je čistim čakavskim narječjem, kao i ono u susjedstvu. Tu je bilo i katoličkih pohrvaćenih Vlaha, doseljenih iz Poneretavlja, od Duvna, Hlivna i Glamoča, a njihovo je narječje bilo štokavskočakavsko, kako se govorilo na području, odakle su došli Vlasi u C. Turci su u Unačku župu počeli prodirati poslije 1510. Oko 1520 oni su u njoj već potpuni gospodari i drže svoje središnje naselje u gradu Uncu i njegovu podgrađu. Cijelo to područje oni su zadobili bez borbe, te tu i nije bilo gubitaka u ljudskim životima i odvođenju u roblje. Starosjedioci Hrvati ili su se s toga zemljišta odselili, kao i inače iz Pounja, Krbave i Like, u sjevernije sigurnije krajeve, ili su prišli Turcima, primili islam i unišli u muslimansko tvrđavno naselje u gradu Uncu i u posjedovno povlašteno stanovništvo po ostalom unačkom području. Takvu je sudbinu imalo i drugo hrvatsko naselje, koje nije bilo plemićkoga podrijetla. Ima dokaza, da su upravo oko Unca nekadanji pohrvaćeni katolički Vlasi pod turskim gospodstvom prevedeni na pravoslavlje, kada su turske vlasti na puste zemlje dovele svoje pravoslavne Vlahe iz Podrinja i Poibarja. Danas na starom cvjetnićkom području postoje C. Veliki i Mali, a oko njih je nastanjeno još nekoliko sela.

LIT.: H. L. Thallóczy i S. Horváth, Alsó-Szlavoniai okmánytár, Budimpešta 1912; V. Klaić, Acta Keglevichiana annorum 1322—1527, Zagreb 1917; L. Thallóczy i A. Hodinka, A horvát véghelyek oklevéltára, V., Budimpešta 1903.S. P-ć.