CVJETNICA (lat. Dominica in ramis palmarum), etimološki dolazi od riječi cvijet, a označuje zelenilo općenito, a maslinove i palmine grančice napose, koje se tog dana blagoslivlju i nose u svečanom ophodu. Ophod potječe iz 4. st. iz Jeruzalema. Obavlja se u spomen Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem pred smrt. Nekoć su ga franjevci u Jeruzalemu obavljali iz zaselka Betfage, iz kojega je Isus poslao učenike po magaricu i oslića. U nekojim su zemljama nosili u ophodu evanđelistar ili nezastrto raspelo, ukrašeno grančicama, što se do danas sačuvalo u dominikanskom obredu. Ophod je svečane naravi, ali sv. misa odmah preuzima obilježje pokore. Cvjetnica je neposredni uvod u velika otajstva Otkupljenja, koje se te sedmice dokončava u žrtvi Križa i slavi Uskrsnuća.

LIT.: D. Kniewald, Liturgika, Zagreb 1937; O. S. B. Schuster, Liber Sacramentorum, Marietti 1925.D. B.

Prema starom zagrebačkom obredu, kako je zabilježen u liturgijskim knjigama 11.—18. st., ophod na Cvjetnicu bio je veoma svečan. Gotovo da se približavao obrednoj igri. U subotu prije Cvjetnice, nakon matutina i lauda za Cvjetnicu, išao je svečani ophod iz crkve sv. Ivana u Novoj Vesi do stolne crkve. To je bilo pravo skazanje. Ovaj je ophod dokinut 1782.

LIT.: D. Kniewald, Proprium de tempore zagrebačke stolne crkve 1094—1788, Zagreb 1941.D. K-d.

Običaji na Cvjetnicu uglavnom su srodni drugima iz čitavoga proljetnoga ciklusa, kao i mnogi ostali u doba oko Uskrsa (v.). Amo idu osobito običaji s nekim vrstama bilja, koje se drži za zdravonosno, osobito u to proljetno doba, pa se ili jede (na pr. gutaju se mace ili list masline) ili se sprema zbog zdravlja; ta se moć na C-u pridaje osobito drijenku. Istu tu ulogu imaju i neke druge biljke, kojih se cvijeće stavlja u vodu i njom umiva. Još i više takvih moći, posebno moć odbijanja groma, dobivaju te biljke na C-u blagoslovom u crkvi, kamo se nose gotovo u svim hrvatskim krajevima u različnim oblicima udešene mace vrbe i lijeske, pa lovor, maslina, drijenak, ružmarin (kao kotarice ili krošnjice na vrhu štapa, ili u obliku lukova savijene grančice drijenka i sl.); u jadranskom području uobičajena je od davnih vremena grančica masline i palmin list, za taj dan osobito vješto spleteni i nošeni u procesiji. U Slavoniji je uobičajeno na C-u, da djevojke kite bunar, đeram, kabao odabranome momku, običaj, koji je u bitnom srodan onome s majskim drvom (→ maj).M. G-i.