CVIJIĆ, Jovan, * Loznica 29. IX. 1865, † Beograd 16. I. 1927, profesor sveučilišta u Beogradu. Učio je gimnaziju u Loznici, Šapcu i Beogradu, a Veliku školu u Beogradu, gdje je 1888 svršio matematičko-prirodnjački odsjek. G. 1889—93 usavršavao se na sveučilištu u Beču, pa je 1893 postavljen za redovitog profesora Velike škole. Udario je dobre temelje geografskoj nauci u Srbiji. U vrijeme prvoga svjetskog rata poduzeo je 1915 s engleskim prijateljima u Londonu akciju za političku i materijalnu pomoć svome narodu. U jesen iste godine dodijeljen je generalu Sarrailu u Solunu kao znanstveni savjetnik. Iduće godine davao je u Švicarskoj znanstvena obavještenja o ciljevima južnih Slavena. Od početka 1917 do lipnja 1918 predavao je na Sorbonni, a 1918—19 bio je predsjednik teritorijalne sekcije jugoslavenske delegacije na konferenciji mira u Parizu; polovinom 1920 predstavnik je Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca kod plebiscita u Koruškoj, ali mu zbog bolesti nije prisustvovao. Rektor sveučilišta u Beogradu bio je 1907/8 i 1919/20. Zimskog semestra 1924/25 ponovo je predavao na Sorbonni.

C. je bio član i predsjednik Srpske kralj. akademije nauka te član više akademija i znanstvenih ustanova u inozemstvu.

Samostalna ispitivanja počeo je za učenja na Velikoj školi, a cio život posvetio je nauci. Balkanski poluotok, dotad najvećim dijelom neistražen, glavno je polje njegova rada, a proučavanje zemalja i naroda južnih Slavena osnovni mu je cilj. U početku svoga rada najviše se zanimao pitanjima krša, kojima je posvećena i njegova doktorska disertacija (Das Karstphänomen, Geographische Abhandl. V/3, Beč 1893); njima se i kasnije vraćao. Najvažnija su od ovih Geografska ispitivanja u oblasti Kučaja (Geol. an. Balk. Poluostrva, V, 1893), Pećine i podzemna hidrografija u Istočnoj Srbiji (Glas SKA XLVI, 1895), Karsna polja zapadne Bosne i Hercegovine (Glas LIX, 1900), Hydrographie souterraine et évolution morphologique du Karst (Recueil des travaux de l’Institut de Géographie alpine VI, Grenoble 1918).

U drugom periodu svoga rada, 1896—1904, počeo se baviti tragovima ledenog doba na Balkanskom poluotoku. On ih je prvi opazio oko vrhova Rile (Tragovi starih glečera na Rili, Glas LIX, 1897), zatim na najvišim planinama Bosne, Hercegovine i Crne Gore (Glas LVII, 1899), Prokletijama i drugim planinama (Glas XCI, 1913 i 1921), a sve svoje rezultate o tome pitanju objavio je u L’époque glaciaire dans la peninsule Balkanique (Annal. de Géogr., Pariz 1917).

Poslije 15 godina neumornog proučavanja u prirodi izdao je Osnove za geografiju Makedonije i Stare Srbije u 3 velike knjige (Pos. izdanja SKA I. i II., 1906, III., 1911), s atlasima i kartama. U tome djelu napose odskače raznovrsnost C-eva rada. Prepleću se geološka, geomorfološka, klimatološka, limnološka, antropogeografska i etnografska promatranja, tako da se taj rad uzima i sada kao izvor za potanja istraživanja.

C. je obratio pažnju i velikoj grupi jezera Makedonije, Stare Srbije i Epira (izd. SKA, 10 karata, 1902) i onih na Jadranskom primorju (Kriptodepresije u Evropi, Glas LXIII, 1902), kojima su površine iznad, a dna ispod morske razine. U kasnijim godinama proučava druge probleme: povijest razvitka Đerdapa, najveće probojnice u Evropi (Ergänzungsheft No. 160 zu Petermanns Mitt., Gotha 1908), pliocensku riječnu dolinu na južnoj strani planine Balkana (Abhandl. d. k. k. Geogr. Ges., Beč 1908), jezersku plastiku Šumadije (Glas LXXIX, 1909) i velikih makedonskih kotlina (Život diluvijalnog Eordejskog Jezera, Glas LXXXI, 1910). U posljednjim godinama rada utvrdio je veze između faza riječne erozije i nekadašnjih morskih i jezerskih razina (Glas XCVII, 1921; Glasnik geogr. društva, knj. 6. i 7.—8., Beograd 1921 i 1922).

C. je napisao nekoliko važnih rasprava o složenoj građi Zemljine kore na Balkanskom poluotoku. Ovi radovi zahtijevaju solidno znanje geologije i neobičnu sposobnost sinteze, a tiskani su u Glasu (LXIII, 1902), Bečkoj akademiji nauka (1902), Izvještaju IV. Međunarodnog geološkog kongresa u Beču (1903) i u Petermanns Mitteilungen (1909).

Širim krugovima pristupačniji je C-ev rad na antropogeografiji. C. je, kao istraživač prirode, bio u stalnom dodiru s narodom, različitim po podrijetlu, prosvijećenosti, mišljenju i po duhovnim osobinama; prolazio je krajevima različitog društvenog uređenja i različnog načina života, što je sve u vezi s razlikama geografskih sredina. Već krajem prošlog stoljeća napisao je upute za ispitivanje sela, a zatim je osnovao zbirku studija pod imenom Naselja srpskih zemalja (poslije prvog svjetskog rata Naselja i poreklo stanovništva). U prvoj od njih tiskao je značajno i osnovno djelo Antropogeografski problemi Balkanskog Poluostrva (1902). U ovu grupu ide i jedan od najvećih C-evih radova, La peninsule Balkanique, Géographie humaine (Pariz 1918), koje je izašlo i u prijevodu (Beograd, knj. I. i II, 1922 i 1931; Zagreb, knj. I., 1922), kao i Metanastazična kretanja, njihovi uzroci i posledice (Naselja 12, 1922).

Svojim istraživanjima pridonio je, da je Balkanski poluotok postao jedno od najbolje i najsvestranije proučenih područja u geomorfološkom i antropogeografskom pravcu. Sintezu svojih shvaćanja o postanku i razvitku oblika Zemljine površine iznio je u svome posljednjem, ali nedovršenom djelu Geomorfologija (Beograd, I. knj. 1924; II. knj. 1926).

C. je osnivač Geografskog društva u Beogradu (1910) i njegova Glasnika (1912), kome je bio najrevniji suradnik i urednik sve do smrti, a ima isto tako veliku zaslugu za ostvarenje i uspjeh prvog kongresa slavenskih geografa i etnografa, koji je održan u Pragu 1924, a kasnije u drugim slavenskim zemljama.

Njegove rasprave: Kulturni pojasevi Balkanskog Poluostrva (SKG, 1902), Glavne osobine centralnih oblasti Balkanskog Poluostrva (ibid. 1904) i dr. su manje više geografsko-političkog karaktera. C. i u ovim radovima nastoji ostati na znanstvenoj visini. Gotovo u svakom takvom radu ima i njegovih osobnih uvjerenja. Zbirka C-evih studija nacionalno-prosvjetnog sadržaja izašla je pod naslovom Govori i članci (I. i II., Beograd 1921; III. i IV., Beograd 1923).

LIT.: J. Cvijić, Iz uspomena i života (Nova Vojvodina, Novi Sad 1923); J. Daneš, Jovan Cvijić (Pos. izd. Beogr. društva, sv. 1., Beograd 1927); A. Gauvain-E. de Martonne-E. Haumant-S. Spalajković-Y. Chataigneau, En mémoire de Jovan Cvijić (Monde Slave, Pariz 1927); V. Radovanović, Jovan Cvijić i srpska antropogeografska škola (Bibl. »Volja« 3, Skoplje 1927); Isti, Nacionalni zavet Jovana Cvijića (»Život i rad«, Beograd 1929); P. Vujević, Jovan Cvijić kao nacionalni radnik (»Vardar«, kalendar Kola srp. sestara, Beograd 1928).P. V-ć.