CUZA, 1. Alexandru, * Jassy 8. XI. 1857, rumunjski političar i učenjak, nećak kneza Aleksandra C. Pohađao je gimnaziju u Dresdenu, sveučilište u Parizu i Bruxellesu. U svojem publicističkom radu odlučno je istupao protiv humanističkih i liberalističkih težnja. G. 1890 izdao je knjigu o srednjem staležu i o Židovima. G. 1892—95 bijaše poslanikom u komori. Istaknuo se i kao prvoborac rumunjskog pokreta za trijeznost te 1897 osnovao s A. D. Xenopolom Ligu protiv alkoholizma. Svoje nazore o političkim i društvenim pitanjima skupio je u djelu Teorija nacionalizma (1905, 3. izd. 1927). G. 1901—27 bio je profesor političke ekonomije na sveučilištu u Jassyu. G. 1910 osniva s profesorom Nikolom Jorgom narodno-demokratsku stranku, a 1923 s profesorom Paulescuom Kršćansko-narodni obrambeni savez s programom sličnim nacionalsocijalističkom. G. 1935 njegova se stranka spojila sa strankom Oktavijana Goge i dobila naziv Kršćansko-nacionalne stranke Rumunjske, a zastupala je politiku suradnje s Njemačkom. Kad je nakon izbora 20. XII. 1937 povjeren sastav vlade Gogi, C. je u njegovu kabinetu bio ministar bez lisnice. Kabinet je odstupio 10. II. 1938.

2. Georg Alexandru, * Jassy 23. II. 1896 rumunjski političar i učenjak, sin Aleksandra C. Pravne je nauke učio na sveučilištu u Jassyu, 1916—18 sudjelovao u ratu, a nakon rata postao odvjetnikom u rodnom gradu. G. 1929 postade docentom za rimsko pravo na sveučilištu u Jassyu, a 1936 redovitim profesorom. Kad su njegov otac i profesor Nikola Jorga osnovali nacional-demokratsku stranku, stupio je i on u borbu protiv Židovstva. G. 1923 postaje članom Kršćansko-narodnog obrambenog saveza, surađuje u nacionalističkom novinstvu i istupa kao govornik, organizator i propagandist. G. 1931 izabran je u komoru. G. 1932 organizirao je »modre košulje«. G. 1935 spojila se njegova stranka s Goginom, a C. je preuzeo tajništvo nove (Narodno-kršćanske) stranke. Od 28. XII. 1937 do 10. II. 1938 bio je ministar javnih radova u kabinetu Goge.

3. Alexandru Ioan, * Galati 20. III. 1820, † Heidelberg 15. V. 1873, knez Moldavske i Vlaške. Potomak male plemićke porodice iz Jassya, bio je prvi vladar današnje Rumunjske. Pohađao je vojničke škole u Parizu, a sveučilište u Paviji i Bologni; na Zapadu se zagrijao za demokratske ideje. Kad se je vratio u domovinu 1839, stupio je u vojsku, ali je doskora napusti. G. 1848 sudjelovao je u moldavskom ustanku i zbog svoga demokratskog uvjerenja bio uhićen i prognan od kneza Sturze. Skloni se zatim u Beč, ali se opet vraća i 1850 postaje pokrajinski glavar u Galaţiu. Odstupio je 1857, kad je turski guverner Nikola Vogorides htio ugušiti unionističke i autonomističke težnje Rumunja. G. 1858 kao zastupnik u skupštini u Bukureštu zalagao se za sjedinjenje kneževina, a 1859 postade generalom i ministrom rata. Da obuzdaju težnje Rumunja za nezavisnošću, velike su sile osnovale sjedinjene kneževine Moldavsku i Vlašku pod sultanovim vrhovništvom uz uvjet, da njima vladaju dva različita kneza. G. 1859 C. bi izabran knezom Moldavske, a odmah zatim i knezom Vlaške, te uze ime Alexandru Ioan I. Prije samoga čina pristane, da će u slučaju izbora odstupiti i vrhovnu vlast predati stranomu kojem knezu. Kad je Porta 1861 priznala njegov izbor, nije poštivao spomenutu obvezu. Pristajao je sad uz konzervativce, sad uz liberalce, ali se konačno svi okrenuše protiv njega. Vojska bijaše u lošem stanju, država nije imala kredita, uprava je bila slaba, a osobna se sigurnost nije poštovala. Zapleten u borbu bojara i seljaka knez pokuša provesti neke reforme. Kako je u komori većina bila bojarska, knez izvede 1864 državni udar, koji ni Porta ni velike sile nisu odobrile. Knežev put u Carigrad spasi, doduše, načas situaciju, ali zbog porasta dugova i nutarnjih nereda bukne noću 22.—23. III. 1866 revolucija, koja ga prisili na odreknuće i odlazak u inozemstvo.

LIT.: E. Driault, La Question d’Orient. Depuis ses origines jusqu’à la paix de Sèvres, 8. izd., Pariz 1921; M. A. Silvestri, Couza e Cavour, Rim 1920; P. Henry, L’abdication du Prince Cuza et l’événement de Hohenzollern au trône de Roumanie, Pariz 1931.J. N.