CURTIUS, 1. Ernst, * Lübeck 2. IX. 1814, † Berlin 11. VII. 1896, njemački arheolog, povjesničar i klasični filolog. Bio je profesor na sveučilištu u Berlinu i Göttingenu. Od 1853 bio je član Kr. akademije znanosti u Berlinu. Više puta je putovao u Grčku, da izvrši priprave za iskapanja, što ih je Njemačka kanila vršiti u Olimpiji.

BIBL.: Glavna su mu djela Peloponnesos, 2 sv., Gotha 1851—2; Griechische Geschichte, 3 sv., Berlin 1857—61; Die Stadtgeschichte von Athen, Berlin, 1891. K tomu je napisao još mnogo rasprava, tako: Naxos, Berlin 1846; Olympia, 1872; Die Jonier, 1855; Ephesos, 1874. U Gothi je izdao 1868 Sieben Karten zur Topographie von Athen nebst erläuterndem Text; s Kaupertom je izdao Atlas von Athen, Berlin 1878, i Karten von Attika, Berlin 1881—94 i dr.Z. D.

2. Ernst Robert, * Thann u Elzasu 14. IV. 1886, njemački romanist i profesor sveučilišta u Bonnu (od 1929). Osobite je zasluge stekao za razumijevanje francuskoga duhovnog života poslije prvog svjetskog rata, a sudjelovao je i na sastancima u tu svrhu u Pontignyju.

BIBL.: Die literarischen Wegbereiter des neuen Frankreich, 1919; M. Barrès und die geistigen Grundlagen des französischen Nationalismus, 1921; Der Syndikalismus der geistigen Arbeiter in Frankreich, 1921; Balzac, 1923; Französischer Geist im neuen Europa, 1925; Die französische Kultur, 1930.F. C.

2. Georg, * Lübeck 16. IV. 1820, † Hermsdorf kraj Warmbrunna 12. VIII. 1885, njem. filolog, brat Ernstov. Sveučilišne je nauke svršio u Bonnu i Berlinu. G. 1849 postao je izvanredni, a 1851 redoviti profesor u Pragu. Zatim je bio profesor u Kielu i Leipzigu. On je osnivač proučavanja grčkog i latinskog jezika na osnovi poredbenog jezikoslovlja.

BIBL.: Njegovo glavno djelo, Griechische Schulgrammatik, Prag 1852, doživjelo je vrlo velik broj izdanja i bilo dugo najraširenija slovnica u Njemačkoj. Druga su mu djela: Grundzüge der griechischen Etymologie, Leipzig 1858—62; Das Verbum der griechischen Sprache, 2 sv., Leipzig 1873—76; Die Sprachvergleichung in ihrem Verhältnis zur klassischen Philologie, Dresden 1845; Die Bildung der Tempora und Modi im Griechischen und Lateinischen, Dresden 1846 i dr.Z. D.

4. Julius, * Duisburg 7. II. 1877, njemački političar. Po zanimanju bio je odvjetnik; proučavao je političke znanosti. G. 1920 dođe u Reichstag kao zastupnik njemačke pučke stranke (Deutsche Volkspartei) i 1926 stupi u drugi kabinet kancelara Luthera kao ministar za narodno gospodarstvo, na kojem mjestu ostade i u kabinetu Marxa kao i u ljevičarskom kabinetu Müllera. U siječnju 1927 uzalud je pokušao obrazovati kabinet desnice i centruma. Kao suradnik Stresemannov preuzima nakon njegove smrti njegovo političko nasljedstvo i postavši g. 1929 ministar vanjskih posala zastupa Njemačku na konferenciji u Haagu 1929—30, a odlučno se založio i za prihvat Youngova plana. U ožujku 1931 povede pregovore s Austrijom u pitanju austro-njemačkog carinskog saveza. Podupirao je Brüninga u akciji oko Hooverova moratorija i putovao s njim u Pariz, London i Rim. Kako je njemačko javno mišljenje tražilo odlučniju vanjsku politiku, a njemačka pučka stranka prešla u opoziciju, C. odstupi 6. X. 1931.J. N.

5. Theodor, * Duisburg 27. V. 1857, † Heidelberg 9. II. 1928, profesor kemije u Kielu (1889), Bonnu (1897) i kao nasljednik Viktora Meyera u Heidelbergu (1897). Istakao se radovima na području organske kemije, naročito pak istraživanjem diazo-spojeva. S pomoću diazooctenog estera, koji je on pronašao, omogućene su raznovrsne sinteze u organskoj kemiji. Otkrio je hidrazin (1887), te mu je s ovim uspjelo dobiti mnoge nove organske tvari (hidrazide, hidrazone, azide). Prvi je našao azoimid N₃H (1890) i dobivanje primarnih amina hidrolizom supstituiranih uretana (1894).H. I.