CUREL, François de, * Metz 10. VI. 1854, † Pariz 25. V. 1928. francuski dramski pisac. Njegovi prvi romani bili su osrednji (L’Été des fruits secs, 1885, Le Sauvetage du grand duc, 1889), ali su pružili prigodu Maurrasu, da ustanovi, da je pravo njegovo zvanje kazalište. Nakon prva dva prikazana komada u kazalištu (L’Envers d’une sainte, 1892, i Les Fossiles, 1892) C. je priznat kao veoma darovit dramski pisac. Mjesto komada s tezom uveo je idejne drame: ne nastoji proučavati ili rješavati općenita pitanja, ideje ga zanimaju svojom ulogom u psihologiji pojedinaca kao uzroci unutrašnjih sukoba. U La nouvelle idole, na primjer, učenjak počinje sumnjati u svoj idol pred duhovnošću jednoga priprostog djeteta. Pronicavošću svojih osoba, sklonošću za stanovite jasne i pune volje ženske likove on katkada sjeća na Corneillea. Komade gradi po strogoj logici, upotrebljava malen broj osoba, a malo ima i vanjskih događaja. Zanimljivost izvire iz analize značajeva, koji igraju u potresnim situacijama. Ne ustupa ukusu općinstva ni vještini pozorničke struke. Njegov jezik, pun blistavih slika, uspinje se do lirizma. C. je primljen u Francusku akademiju 1919.

BIBL.: L’invitée, 1893; L’amour brode, 1893; La figurante, 1896 (prikazivana u Zagrebu pod naslovom Lutka 1896); Le repas du lion, 1897; La fille sauvage, 1902; Le coup d’aile, 1906; La danse devant le miroir, 1914; L’âme en folie, 1919; La comédie du génie, 1921; L’ivresse du sage, 1921; Terre inhumaine, 1922; La viveuse et le moribond, 1926; Orage mystique, 1926. — Théâtre complet, 6 sv., s popravljenim tekstom, Pariz 1919—24.

LIT.: R. Le Brun, F. de C., biographie critique, Pariz 1905; C. Welter, F. de C., ein moderner Dramatiker, Langensalza 1921; P. Blanch art, F. de C. et son oeuvre, Pariz 1924.J. D-e.