ALAUPOVIĆ, Tugomir, * Dolac (kraj Travnika) 18. VII. 1870, književnik i političar; gimnaziju je polazio u Travniku (kod isusovaca) i Zagrebu, sveučilišne nauke (slavistiku) u Zagrebu i Beču. Služio kao profesor u Sarajevu, kao ravnatelj gimnazije u Tuzli, a zatim kao nadzornik srednjih škola u Sarajevu. Nakon umirovljenja vršio za Svjetskog rata u Matici Hrvatskoj službu tajnika; poslije propasti AU bio ministar vjera (1918—1919), pa državni savjetnik. U Bosni je organizirao hrvatska kulturna društva (Napredak, Trebević), sudjelovao kod osnivanja Hrvatske centralne banke u Sarajevu i Hrvatske narodne zajednice. Već kao srednjoškolac štampa pjesme u zadarskoj Iskri, a zatim piše u Vijencu, Nadi, Prosvjeti, Životu, Beharu Vrhbosni i t. d. Opširnija su mu epska djela Nesuđenica (1893) i Naše rane (Nada 1898). Matica Hrvatska izdala izbor njegovih lirskih pjesama (Probrane pjesme, 1902). Napisao monografije o Ivanu Franu Jukiću (Izvještaj sarajevske gimnazije za šk. g. 1906/7 i zasebno), Marijanu Šunjiću i Grgi Martiću. Piše i pod pseudonimom Tugomir Hrvat-Bošnjak. U kalendarima Napretka i Serafinskom perivoju i dr. ima i njegovih pripovijesti. A-eva lirika i epika proizišle su iz nacionalnih prilika Bosne i iz pjesnikove težnje za nacionalnim i kulturnim pridizanjem tamošnjeg hrvatskog elementa. Nesuđenica je prožeta mišlju o potrebi sloge među jednokrvnom braćom različitih vjera i ispunjena prizorima njihove žalosne međusobne borbe. Kroz liriku mu probija nacionalna nota, u vezi s refleksijama o hrvatskoj prošlosti, hrvatskim zemljama i ljudima. Ciklus Seoske elegije, koji nije štampan u cjelini, daje njegovoj poeziji socijalnu notu. Ali u toj lirici ima i ličnih tonova, ljubavnih elemenata, s refleksijama o Bogu, prirodi i životu. Prigodničarski i romantičarski elementi te patetičan ton, koji je vežu uz tradiciju starije hrvatske lirike, spojeni su u njoj sa snagom ritma, čistoćom jezika i sigurnošću izraza.

LIT.: J. Milaković, Tugomir Alaupović, Sarajevo 1919.