A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: A
Svezak: 1
Stranica: 1
Vidi na enciklopedija.hr:
A
A. 1. Prvo slovo u svim alfabetima, koji su potekli iz feničkog. Preko feničkih trgovaca došlo je u grčki alfabet. Grci su razvili dva oblika pisma, istočni i zapadni. Zapadnim su pisali grčki kolonisti u južnoj Italiji i na Siciliji (Velika Grčka). Iz zapadnog grčkog prešlo je slovo a u latinski alfabet. Iz istočnog grčkog alfabeta prešlo je u glagoljicu i ćirilicu, a nekoliko stoljeća prije i u gotsko pismo biskupa Wulfile. Sva su se slova razvila iz slikovnog pisma. Tako i slovo a, koje je ispočetka sličilo volujskoj glavi, radi čega je i dobilo semitsko ime alef (bik). U semitskim jezicima bio je a grleni suglasnik, imajući sličnu službu kao grčki spiritus. Kasnije je dobio službu vokala. Kao takav je zvučan glas. Dolazi u svim indoevropskim jezicima: ispor. lat. ager, grč. agros, njem. Acker, engl. acre »polje«.
U rimskim imenima A znači Aulus ili Augustus, malo a u logici srednjega vijeka jesni ili asertorni sud, u grčkim složenicama kao alfa privativum »ne« ili »bez«, kao latinska kratica anno »godine«, kao francuska ar mjera, na kovanom novcu znak je prve ili glavne kovnice dotične države, a u fizici znači amper. G. Š.
2. Naziv tona šeste stupke u c-dur-ljestvičnom nizu. U slovčanom notnom pismu (od 9. st. dalje) počinjalo se tonom A (B, C, D, E, F, G, H) A. Romanski narodi nazivaju taj ton »la« (jednom slovkom solmizacije).
3. Kao normalni ton za ugađanje već je starim Grcima služio ton a iz male oktave. Sada se ugađaju svi orkestralni instrumenti po tonu a iz jedamput crtane oktave (normalno a).
4. a i A služi u nauci o harmoniji kao oznaka za a-mol, odnosno za a-dur, te označuje redovno odnosni trozvuk.

A kao znak za alt u starijim i novijim izdanjima glazbenih djela.

Potpis: B. S.