BUON (Bon, Bono), 1. Giovanni di Bertuccio, † Mleci 1442, graditelj i kipar. U mletačkim ispravama spominje se prvi put 1382. Bio je zaposlen pri pregradnji crkve S. Maha del Orto, pa je vjerojatno uza suradnju toskanskih majstora izveo značajnu dekoraciju njena pročelja. G. 1422 izvode on i njegov sin Bartolommeo i Marco d’Amadeo dekoraciju palače Ca’ d’Oro (s lijepom česmom u dvorištu), od 1426 zaposleni su on i njegov sin pri radovima u Duždevoj palači. G. 1437 izvodi glavni portal u Scuola Grande di S. Marco, a 1438 počinje raditi na čuvenoj Porta della Carta.

2. Bartolommeo, † Mleci 1464. Od njegovih radova u Duždevoj palači najznatniji su: nekoliki od najboljih kapitela na stupovima gornje galerije i kip arkanđela Gabrijela na uglu prema crkvi sv. Marka. Poslije smrti očeve dovršio je i svojim imenom signirao Porta della Carta. Njen plastički ukras očituje prijelaz iz gotike u renesansu (osobito su značajni već posve renesansni putti, koji se penju po gotičkim rakovicama), dok se u alegorijskim likovima (Fortitudo, Temperantia) još sačuvala gotička otmjena dostojanstvenost. Dalja su njegova djela: pregradnja pročelja i timpanon u Scuola Grande di Misericordia, glavni portal crkve S. Polo, grobni spomenik Bartolomeja Morosinija (crkva S. Gregorio) i Arco Foscari u Duždevoj palači. G. 1453 spominje se B. u Padovi kao član povjerenstva, koje je imalo dati svoje mišljenje o Donatellovu konjaničkom kipu Gattamelate.

Giovanni i Bartolommeo Buon važni su za nas zbog toga, jer je, iako to nije ispravama utvrđeno, bio njihov učenik, a može biti i suradnik, Juraj Dalmatinac (Matijević), koji ih je radovima u Dalmaciji brzo i znatno pretekao.

LIT.: A. Venturi, Storia dell’arte italiana, VI., Milan 1908; P. Paoletti u Thieme-Beckerovu ALBK, IV., Leipzig 1910; Lj. Karaman, Umjetnost u Dalmaciji, XV. i XVI. vijek, Zagreb 1933.