A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: azospojevi
Svezak: 2
Stranica: 48
Vidi na enciklopedija.hr:
azo-spojevi
AZOSPOJEVI, organski spojevi, u kojima dolazi t. zv. azoskupina (-N=N-) u molekuli, t. j. dva dušikova atoma međusobno dvostruko povezana, a na preostale slobodne valencije dušika vežu se organski ostaci ili radikali redovno aromatski. Najjednostavniji je aromatski azospoj: azobenzol, C6H5 . N = N . C6H5, lijepo kristalizirana tvar, narančaste boje. Vrlo je postojan, tali se kod 68°, a vrije kod 293°. Azobenzol je slabo bazičan i stvara sa HCl sol hidro-klorid. Analogno građeni alifatski spoj azometan, CH3 . N = N . CH3, je plin bez boje, vrlo nepostojan i eksplozivan (kod niske je temperature svijetložuta tekućina). Aromatske jezgre stabiliziraju prema tome molekulu azospoja, tako da je -N = N- skupina čvrsto vezana između fenila. Tako možemo tumačiti i postojanost azoboja. S mineralnim kiselinama daje azobenzol crveno obojene soli. Hidriranjem s vodikom prelazi azobenzol u hidrazobenzol, C6H5∙NH-NH . C6H5. Oksidacijom s hidroperoksidom ili dušič. kiselinom prelazi azobenzol u azoksibenzol, C6H6 . N = NO . C6H5.
Svi su azospojevi obojeni (azoskupina je kromoforna), no ne bojadišu još tekstilna vlakanca. Azospoj postaje bojadisalom, kada u njegovoj molekuli dolaze i auksokromne skupine (bazične: —NH2, —NHCH3 ili kisele: —OH, — SO3H i t. d.). Velik broj važnih katranskih boja pripada azobojama (→ boje, bojila).
Azospojeve možemo sintetski prirediti na različne načine: 1. Redukcijom nitrobenzola sa cinkovim ili željeznim prahom u alkalijskom mediju:
2. Iz anilina i nitrozobenzola kuhanjem u octenoj kiselini nastaje kondenzacija uz izlučivanje vode:
3. Najvažnija metoda, po kojoj se i u tehnici dobivaju različni azospojevi, osniva se na reakciji diazonium-soli s aromatskim aminima, fenolima ili fenoleterima, na pr.:
Diazoamidospojevi su žuto obojeni i dobro kristaliziraju, slabo su bazičnih svojstava i spajaju se s kiselinama. Najvažnije je njihovo svojstvo, da prelaze u amino-azospojeve (intramolekularno premještanje):
LIT.: F. Mayer, Chemie der organischen Farbstoffe, Berlin 1934; A. Brunner, Analyse der Azofarbstoffe, Berlin 1929; I. F. Thorpe-R. P. Lindstead, The synthetic dyestuffs and the intermediate products from which they are derived, London 1933.
Potpis: M. D-ć.