EKSAKTNE ZNANOSTI (lat. exactus »točan«). Tako se nazivaju one znanosti, u kojima se primjenjuje matematika (kao na pr. fizika, kemija, astronomija). Odbijajući znanstvenu vriednost samo približnim rezultatima vjerojatnosti i hipotezama ove znanosti nastoje sva predmetna određenja svesti na kvantitativne odnose, koji se mogu brojem izraziti. Uz predpostavku kauzalne zakonitosti u svim pojavama one svoje pojmove određuju i povezuju u smislu strogo matematičkoga determinizma. Metodiku, koja je prikladna na područjima kvantitativno odredive predmetnosti (kao što je na pr. fizikalno-kemijska stvarnost), primjenjuju onda neki učenjaci i na područja kvalitativno odredivih odnosa i predmeta. Tako onda nastaju pokušaji, da se eksaktnim znanostima učini i biologija, sociologija i psihologija. No kako je tek jedan dio njihova predmetnoga značenja pristupačan matematičkoj obradbi (u psihologiji tek područje psihofizike), to u suvremenoj znanosti o znanostima postaje aktualan problem o adekvatnosti metoda, a s njim i pitanje, nije li ideal matematičke eksaktnosti više štetan nego koristan, ako se primieni na područja, kojima ne odgovara. Nakon pokušaja, da se sve znanosti svedu na tip fizike, suvremena nastojanja u znanostima idu za tim, da svoju metodiku udese prema osobitosti svoga predmeta.V. F-ć.