EISENHUTH, Đuro, * Zagreb 25. XII. 1841, † Zagreb 2. IV. 1891, hrvatski skladatelj, zborovođa i kapelnik. Glasbu je učio u Glasbenoj školi u Zagrebu, gdje su mu učitelji bili Lichtenegger i Schwarz. Nije mu pošlo za rukom da pođe u Beč, gdje se želio podpuno usavršiti u glasbi. Ostao je cieli život u Zagrebu, ali se uztrajnim i marljivim radom dovinuo do uglednog praktičnog i produktivnog glasbenika. Bio je neko vrieme učitelj u Glasbenoj školi (predavao je violinu) pa učitelj pjevanja u zagrebačkim srednjim školama; 1873 zborovođa je »Kola«, 1881 kazalištni kapelnik, napokon 1890 vojnički kapelnik kod 53. pješ. puk. Skladao je preko 200 glasbenih djela svake vrste. Među ovima iztiču se tri opere: Sejslav Ljuti, Moć ljubavi, Petar Bašić; orkestralne skladbe, crkvena glasba (mise); veliki broj mužkih i ženskih zborova, od kojih neki postadoše u svoje doba popularni (veći broj tih zborova tiskan je u pjesmarici »Kolo«, zbirci hrvatsko-slovenskih mužkih zborova, sv. 1.). Od opera je izvedena samo Sejslav Ljuti (u 3 čina po libretu Franje Žigrovića Pretočkoga st.), prvi put 1876, a poslije još 1879 i 1886.

LIT.: A. Goglia, Đ. E. (separat iz »Sv. Cecilije«, 1926); B. Širola, Pregled povijesti hrvatske muzike, Zagreb 1922; B. Širola, Hrvatska umjetnička glazba, Zagreb 1942.B. Š.