EISENBART (Eysenbarth), Johann Andreas, * Viechtach (Bavarska) 1661, † Münden (Hannover) 11. XI. 1727, njemački barokni liečnik-čudotvorac. Iako nije svršio sveučilištnih nauka, obavljao je s uspjehom kiruržke zahvate, vješto je liečio oči i operirao mokraćne kamence. Pošto je morao napustiti svoj zavičaj, E. se uz bučnu reklamu i u fantastičnoj odjeći selio sa svojom karavanom od mjesta do mjesta po srednjoj i sjevernoj Njemačkoj. Kasniji su ga naraštaji zadržali u pameti po samosviestnom nastupu, kako je to i odgovaralo vremenu baroka, i ovjekovječili ga u poznatoj studentskoj pjesmi »Ich bin der Doktor E.«, koja je 1818 prvi put tiskana u jednoj göttingenskoj zbirci napitnica. Svakako je ipak razpolagao dobrim stručnim znanjem, jer je bio odlikovan i naslovom velikobritanskog i braunschweižko-lüneburžkog zemaljskog liečnika kao i pruskog dvorskog okulista. Hermann Zilcher učinio ga je junakom jedne opere (1921), a Josef Winckler junakom jednoga romana (1929).

LIT.: Kopp, E. im Leben und im Liede (1900); Mitzschke, E., Allg. D. Biogr., sv. 48, 1904; E. Klemann, Doktor E., der grösste Wunderarzt aller Zeiten, 1927.F. C.