EICHSTÄTT, grad u Bavarskoj, u šumovitoj dolini Altmühla na podnožju Franačke Jure, nedaleko željezničke pruge Nürnberg—München. Sjedište je biskupije, koju je 745 osnovao sv. Bonifacije, ima 8.068 stan. (1933). U E-u ima više raznovrstnih odgojnih i obrazovnih zavoda za mladež mužkoga i ženskog spola, a najviša je Filozofsko-bogoslovna visoka škola.N. Ž.

Poviest. E. pripada među one biskupije, koje je utemeljio »apostol Njemačke« Winfried-Bonifacije. Willibald, prvi njezin biskup (od 745), proglašen je svetcem. Biskupija, koja je dugo pripadala grofovima od Henneberga, mediatizirana je 1802, a njezino područje priklopljeno 1806 Bavarskoj. Iako je biskupija E. 1821 ponovno uzpostavljena, E. ostade u sklopu Bavarske sve do danas izuzevši 1817—55, kad je pripadao gospodštiji Leuchtenberg osnovanoj za Napoleonova pastorka Eugena Beauharnaisa. G. 1843 osnuje biskup grof Reisach u E-u licej, koji je kasnije pretvoren u filozofsko-teoložku visoku školu.

Umjetnost. Po zatvorenoj skupini zgrada iz 18. st. (biskupski dvor; nekadašnji biskupski ljetni dvor, sada knjižnica sa 100.000 svezaka i t. d.) postao je E. jednim od najgizdavijih baroknih gradova Njemačke. U njemu ima i množtvo starijih umjetničkih spomenika, na pr. stolna crkva sa dva zvonika, građena 1042—66 kao romanička bazilika sa stupovima, a kasnije pregrađena u gotičku crkvu na visoki svod s dvostrukim korom; uz nju je starogotički klaustar (1497). U kapucinskoj crkvi je Sv. grob iz 12. st. Nedaleko od grada diže se na jednom brežuljku Willibaldsburg sagrađen u 14. st., a na početku 17. st. pregrađen po nacrtu Eliasa Holla u njemačkom renesansnom stilu; do 1730 bilo je tu sjedište biskupa.

LIT.: Suttner, Bibliotheca Eystettensis, 2 diela, 1866/7; J. v. Sax, Die Bischöfe und Reichsfürsten von E., 2 sv., 1885, preradio J. Bleicher pod nadpisom Geschichte des Hochstifts und der Stadt E., 1927; F. Mader, Die Kunstdenkmäler der Stadt E., 1924.F. C.