ČIČERIN, 1. Boris N., * 1828, † 1904, znameniti ruski pravni povjesnik i filozof, profesor moskovskog sveučilišta. Mnogo je boravio u zapadnoevropskim znanstvenim središtima, koja su onda u utjecajima čitavog niza tadašnjih prvaka evropske misli ostavila odlučna traga u njegovu znanstvenom radu. Kao filozof pristajao je Č. uz filozofiju Hegela kao »posljednju riječ filozofijskoga idealizma«. Dosljedno tome zastupao je i kao sociolog i političar stalno i odrješito stav »prosvijećenog apsolutizma« napisavši čitav niz znanstvenih radova u duhu hegelijanstva. Kao ekonomist i pravnik stajao je pod utjecajem Smitha, Bastiata i Savignyja zastupajući u svojim djelima stajalište pristalica liberalnog gospodarstva i »mančesterstva« (Sobstvennost i gosudarstvo, Moskva 1882, Kurs gosudarstvenoj nauki, Moskva 1894—98), ali je istodobno odlučno ustao protiv upletanja države u posebničko gospodarstvo. Iako odrješiti poklonik naprednoga Zapada, Č. je sav svoj život ostao upravo dogmatični konzervativac boreći se pritom jednako žestoko protiv »jeftinoga liberalizma« tadašnje ruske socijalno-političke misli (Bakunin, Hercen, marksizam) kao i protiv patrijarhalnosti ruskoga slavenofilskog historizma.

BIBL.: Istorija političeskih učenij, sv. 1—5, Moskva 1869—1902; Oblastny učreždenija v Rossii v XVII v., Moskva 1856; Opyty poistorii russkago prava, Moskva 1859; O narodnom predstaviteljstve, Moskva 1866; Neskoljko sovremennyh voprosov, Moskva 1862; Filozofija prava, Moskva 1898—1900; Voprosy politiki, Moskva 1896—1900; Nauka i religija, Moskva 1879; Misticizm v nauke, Moskva 1880; Položiteljnaja filosofija i edinstvo nauki, Moskva 1882; Osnovy logiki i metafiziki, Moskva 1894; Voprosy filosofii, Moskva 1904.

LIT.: I. V. Golubinski, B. N, Čičerin, Bio-bibliografičeskij očerk, Moskva 1914; P. N. Miljukov, Juridičeskaja škola v russkoj istoriografii (Russk. Mysl, 1886, br. 6); B. Syromjatnikov, V. O. Ključevskij i B. N. Čičerin (Sbornik B. O. Ključevskij) Moskva 1912; B. N. Čičerin, Iz vospominanij, Moskovskij universitet, Moskva 1929.J. B.

2. Georgij Vasiljevič, * Karaul (pokrajina Tambov) 12. XI. 1872, † Moskva 8. VII. 1936, ruski političar. Sin je diplomata, plemića V. N. Čičerina; pravo je učio u Petrogradu. G. 1896 stupio je u ministarstvo vanjskih poslova (arhiv), ali se naskoro pridružio revolucionarcima. Napustivši službu krenu 1904 u Njemačku, gdje pristade uz marksizam. G. 1905 pristupi ruskoj boljševičkoj organizaciji u inozemstvu, ali potkraj 1907 bi uhapšen i protjeran iz Pruske. Kasnije se iz Dresdena preseli u Pariz. Kraj rata dočekao je u Londonu; dolazak boljševika na vlast 1917 dao je povoda njegovu uhapšenju, ali je 3. I. 1918 zamijenjen s britanskim poslanikom u Rusiji Buchananom i namješten u komesarijatu vanjskih poslova. Naslijedivši Trockoga kao komesar za vanjske poslove potpisao je mir u Brest-Litovskom 3. III. 1918. G. 1922 zastupao je S. S. S. R. na međunarodnoj konferenciji u Genovi i sklopio s Njemačkom 16. IV. 1922 (u Rapallu) ugovor o prijateljstvu. Pod njegovom upravom većina sila priznala je 1924—25 S. S. S. R. (Vel. Britanija 1. II. 1924, Italija 7. II. 1924, Francuska 28. X. 1924, Japan 1 I. 1925), a 17. XII. 1925 sklopljen je s Turskom ugovor o uzajamnoj neutralnosti. U srpnju 1930 povukao se iz zdravstvenih razloga.

LIT.: P. Milioukov, Ch. Seignobos i L. Eisenmann, Histoire de Russie, Pariz 1933.J. N.