ČETVRTAK — ČETVRTIŠTE, imena za sredovječna trgovišta po hrvatskim krajevima, u kojima su nedjeljni sajmovi držani četvrtkom; prvi je oblik običniji. Odgovaraju im mjesna imena Sredska, Sredice, Subotska, Subotište, Nedjeljište, u kojima su takvi sajmovi bili srijedom, subotom ili nedjeljom. U Babogredskoj Posavini na desnoj strani Save postojalo je selo Utorković, a u Gariću Utorčec, te je vjerojatno, da su ta mjesta dobila svoje ime po sajmu u utorak, iako je to inače rijedak sajmeni dan.

1. Znatno trgovačko i obrtničko mjesto na zemljištu današnjega Daruvara, kraljevski posjed s posebnim trgovačkim povlasticama, samoupravom i bogatom carinom, koju je donosio nedjeljni sajam. U njemu je stajala crkva Bl. Dj. Marije sa župom, koja je već u 15. st. imala dva kapelana. Sajam u Č. tako je bio važan, da su se na njemu oglašavale odluke sabora i županije. Nedaleko Č-a postojale su ljekovite toplice, koje su i u srednjem vijeku bile mnogo posjećivane. Oko njih se, doduše, razvilo veliko naselje pod imenom Toplica, koje je imalo i svoju župu Bl. Djev. Marije i povlašten položaj trgovačkoga mjesta, dakle sve kao i Četvrtak, ali su se u početku 16. st. ta dva naselja toliko raširila, da su se gotovo spojila, i već su ih oko 1530 računali kao jedno. Blizu Č-a bilo je prije Turaka i mjesto Podborje s crkvom sv. Ladislava, a nad Toplicom tvrđava, koja se zvala Kamen-grad. Tako je oko trgovačko-obrtničkoga Č-a živjelo u srednjem vijeku mnogobrojno naselje, a dobro je bila nastanjena i okolica. Stoga su kraj Č-a i franjevci osnovali svoj samostan, koji je nosio posvetu sv. Ladislava. Naselje je u 16. st. bilo u punom cvatu, ali ga je potpuno uništilo tursko prodiranje, u kojem su sudjelovali mnogobrojni četnici i martolozi. Novo tursko naselje nije naslijedilo ime Č-a; na njegovu području nastao je poslije odlaska Turaka Daruvar u jednom svojem dijelu, a ime Č. se zaboravilo.

2. Trgovačko-obrtničko mjesto stare župe Moravče, na području Sv. Ivana Zeline, a na tlu, koje se sada zove Trsci. U blizini stajala je i župna crkva sv. Ivana. Kako su u Č-u držani nedjeljni sajmovi, to se u njemu kroz nekoliko stoljeća sastajala i skupština župe Moravče. Stoga župani moravački i zovu Č. »sedes nostra kathedralis«, u kojem se obdržavaju »congregationes generales«. U Č-u su izdane, prema tome, i mnoge javnopravne isprave Moravačke župe. U 17. st. potisnuto je staro ime, a novi naziv Sv. Ivan Zelina obuhvatio je i područje četvrtačko i njemu susjedno oko crkve.

3. Sajmeno mjesto u blizini Gorjana u Vukovskoj župi na vinorodnom zemljištu. U njemu držali su se nedjeljni sajmovi bogatoga trgovačko-obrtničkoga Gorjana, na koje je dolazila i dobro naseljena okolina. Stoga je u tom Č-u bila podignuta i crkva sv. Ivana, koja je pripadala župi gorjanskoj.

4. Tržni je značaj imao i onaj Č., koji je pripadao u veliko blinjsko vlastelinstvo blizu današnje Sunje. Njegovo je ime i sad sačuvano u obliku Četvrtkovac.

5. Pod imenom Četvrtište postojalo je mjesto sa znatnim trgom na desnoj strani Bosuta, u hataru današnjega sela Komletinaca, nedaleko Nijemaca, u vinkovačkom kotaru. U njemu je stajala crkva sv. Stjepana Kralja sa župom, koja je zapisana već 1332. Kako se trg dizao na visokoj obali Bosuta, u blizini crkve, to je spram njega na toj rijeci održavan brod, koji je trg spajao s dobro naseljenim područjem grada Slakovaca i zemljišta oko Đeletovaca i Banovaca. Brod i trg donosili su unosnu carinu. Četvrtište je pripadalo velikom vlastelinstvu Vir-grada, a kasnije Otoka. Pod Turcima je raseljeno, a trg je prenesen u susjedne Nijemce, u kojima je u 17. st. osobito procvao, a nalazio se također na obali Bosuta. Crkva sv. Stjepana Kralja sačuvala se u doba Turaka i prešla i u 18. st., kada je zbog starosti porušena. Oko nje su pod Turcima imali groblje Komletinčani, Nijemčani i druga susjedna sela. Oko ostataka crkve i danas postoji naziv Četvrtište, koji upućuje na staro naselje i njegovo značenje.

LIT.: D. Csánki, Magyarország a Hunyadiak korában, Budimpešta 1894; G. Wenzel, Codex diplom. Arpadianus continuatus, I.-XII., Budimpešta 1860—74; J. Brüsztle, Recensio universi cleri Dioecesis quinqueecclesiensis, Pečuh 1876; Csánki, Körösmegye a XV_ik században, Budimpešta 1893; Diplomatički zbornik, X., XI. i XII.; F. Rački, Popis župa zagrebačke biskupije, Starine, IV., 1872; Đ. Szabo, Dobra Kuća, VHAD, X., 1909; E. Laszowski, Habsburški spomenici, II., 1916.S. P-ć.