ČETVRTA BOLEST naziva se u pedijatriji posebna samostalna infekciozna bolest, naročito kod djece. Ona obično prolazi veoma lako i u kratko vrijeme uz skarlatoidni ili uz rubeolarni, morbiloidni osip. No etiološki treba strogo razlikovati č. b. od pravoga škrleta, od rubéola i od morbila. Baš taj naziv »četvrta bolest« (njem. Vierte Krankheit, engl. Fourth disease) upućuje nas na razliku između te bolesti i tih triju spomenutih osipa. — Moskovski dječji liječnik Filatov izvijestio je 1885 prvi o toj novoj bolesti, a kasnije ju je (1909) opisao londonski liječnik Dukes. Zbog toga nosi č. b. i ime po autorima »Filatov-Dukesova bolest«. Osim toga naziva se č. b. još i Rubéola scarlatiniformis, Skarlatinoid ili Rubeola scarlatinosa. — Inkubacija je duža nego kod škrleta, odnosno rubeola ili morbila (9 do 21 do 26 dana). — Osip se javlja neposredno, t. j. bez povraćanja (suprotno od škrleta) i bez ikakvih teških prodroma, samo uz nisku groznicu, i to ponajprije na licu (osobito oko usta, suprotno od škrleta), a zatim se proširuje na trup, ruke, a najkasnije na noge. Osip prolazi brzo i gotovo uvijek bez težih pojava. — Kod diferencijalne dijagnoze dolaze u obzir osim te tri navedene dječje bolesti još medikamentozni eksantemi (kinin, aspirin, antipirin, piramidon, jodoform, salvarsan, atropin i njegovi preparati, luminal, nirvanol, santonin, živa, odnosno njezini preparati), zatim alimentarno-toksički osipi, različni eksantemi od seruma ili različnih vakcina, nadalje i drugi rjeđi eksantemi, kao na pr. megalerythema epidemicum (»peta bolest«), t. zv. »šesta«, odnosno i »sedma bolest«, te neki slični eksantemi kod gripe, tuberkuloze, a poslije i kod poliomielitičkih infekcija. Odrediti, dakle, točnu i sigurnu dijagnozu č. b. kadkad je vrlo teško. Ima već malih endemija č. b. kod djece, opisanih i zajamčeno potvrđenih gotovo u svim većim gradovima, pa i u Zagrebu. Ostale kliničke pojedinosti predmet su stručne literature u svim jezicima.E. M.