ČETKA ili kefa (lat. scopa) sprava je za različite poslove u domaćinstvu, obrtu i veleobrtu. Sastavni su joj dijelovi daščica (držalo, ručka) i perajice. Njome se ponajviše čiste, peru, mažu i glačaju predmeti. Prema upotrebi izrađuju se četke od različnog tvoriva te u različitom obliku i veličini. Č., odnosno vrsta metle, javlja se kod starih Grka i Rimljana. Oni je upotrebljavaju za kućne potrebe i za čišćenje hramova. Služba čistilaca hramova bila je počasna, a zvali su se scoparii.

Četkarstvo je bilo prije mali obrt, no danas se četke izrađuju ponajviše u tvornicama od četina oštre i opružne dlake sa svinjskog hrbta (peraje), strune konjskog repa i grive, kravljeg repa, kostrijeti, jazavčeve, mačje i kunine dlake, rižine slame, metlice sijerka, biljnih vlakna i korijena, pamučnih konaca, pruća, ptičjeg perja, gume i raznovrsne kovinske žice. Perajice ovog tvoriva učvršćuju se u vrtlje na drvo, rožinu, kosti, kornjačevinu, kovinu, galalit, ebonit, celuloid i dr. Vrtlje se vrtaju tako, da su dolje nešto uže. Neke četke imaju perajice kruto utisnute u vrtlje, koje ne prolaze sasvim kroz daščice ili drške. Drugim su četkama povučene perajice u vrtlje vrpcom ili žicom. Ima četaka, kod kojih su perajice poput većeg snopića nastavljene i povezane na držak vrpcom, žicom i zalivene četkarskom smolom. Slikarske su četkice utisnute u badrljice ptičjeg pera ili učvršćene na štapić limenom cjevčicom. Utisnute, a i povezane četke poslije se obrezuju ili šišaju ravno, izbočeno ili udubljeno; prema tome, čemu je četka namijenjena, odgovara i način obrezivanja. Poleđina četke može biti obložena oplatom od najjednostavnijeg drvenog do najskupocjenijeg tvoriva, ukrašenog raznovrsnim tehnikama. U domaćinstvu se četke upotrebljavaju za njegu tijela: četkice za pranje zubi, za ribanje tijela, za češljanje kose i za pranje ruku i nokata; č. za čišćenje predmeta: četkanje odijela, čišćenje i laštenje obuće, pranje staklenog posuđa, čišćenje kamiša, pranje podova i drvenih predmeta, čišćenje prašine, laštenje štednjaka, četkanje konja i drugih domaćih životinja. Kod preradbe lana, konoplje i vune čiste se vlakna četkom, zvanom češalja.

Mnogi obrtnici imaju naročite četke za svoje radove. Tako su poznate dimnjačarske četke od brezova pruća i čelične žice, ličilarske, slikarske, zidarske i brijačke četke od svinjskih četina. Stolari, postolari, strugari, mlinari, pekari, slastičari, krojači, kožušari i dr. upotrebljavaju četke od strune konjskog repa i grive za čišćenje radionica, oruđa i sprava, te za čišćenje svojih proizvoda. Kovinarski obrtnici imaju četke od čelične žice za čišćenje zarđalih predmeta i turpija. Za čišćenje pokućstva od prašine upotrebljavaju se četke od mekog ptičjeg perja i četke od pamučnih konaca.

U tvornicama ima strojeva, koji su upotpunjeni četkama. Mlinarski veleobrt ima u strojevima četke za čišćenje žitarica. Strojevi za dobivanje munjine proviđeni su četkicama od bakra. U predionicama i tkaonicama prtene i vunene robe ima strojeva, koji četkama prerađuju površinu tkiva. U velikim gradovima čiste se i peru asfaltirane i popločene ulice četkama u obliku velikih valjaka, smještenih pod kolima, koja vuku konji ili koja su s pogonom na motor. U tiskarama se upotrebljava č. za pranje i čišćenje slova te za dobivanje prvih otisaka složenih sastavaka. Kovine i tvrda guma (ebonit) čiste se i poliraju četkama ili rukom ili strojem.

Četkarstvom se kao obrtom bave ponajviše slijepci. Ima tvornica, koje se, uz izrađivanje raznovrsnih drvenih predmeta za domaćinstvo, bave još i izrađivanjem daščica za četke.

LIT.: C. Schreiber, Verarbeitung der Haare, Borsten und Därme u Das Buch der Erfindungen, sv. 8., Leipzig 1898; O. Lueger, Lexikon der gesamten Technik, svezak 2., Leipzig 1926; Daremberg Saglio, Dizzionnaire des antiquités, Pariz; M. Markovac, Tkanje, koža, krzno, Zagreb 1939.M. A. M.