ČEŠALJ, priručno sredstvo za uređivanje ljudske kose, a zatim i ukras glave. Izvedeni od najrazličitije tvari (kost, drvo, rožina ili kovina), prsti, t. j. zupci, prilagodili su se tvorivu, a č. načinu upotrebljavanja, poprimajući prikladni i skladni oblik, koji je udešavan prema potrebi ili običaju pojedinaca i čitavih kulturnih zajednica.

Pretpovijesni stanovnici Evrope imali su koštane, drvene, a kasnije i kovinske češljeve, uglavnom u praktične svrhe. Naprotiv, još danas, kod većine t. zv. primitivnih, a jednako i kod starih i suvremenih, t. zv. civiliziranih izvanevropskih naroda, ima češljeva od najrazličitijih tvari izvanredne ljepote, a sadržavaju magičke i simboličke elemente, s kojima je usko povezan život njihovih nosilaca. Kod starih Grka i Rimljana č. nije tako važan, ali je važniji u životu srednjega vijeka te u kasnijem evropskom kulturnom razvoju. S vremenom se pojednostavnjuju njegovi oblici, ali se širi područje njegove uporabivosti. Osim običnih imamo ukosne češljeve, češljeve za bradu, brkove, trepavice i obrve, a ima češljeva i za češljanje životinjskog krzna i drugih vlaknastih tvoriva.

Češljeve su stoljećima proizvodili rukotvorci, koji su bili ujedinjeni u češljarskim cehovima, dok ih u 19. st. nisu istisnuli veleobrtnici.M. G-c.