ČERNJAVSKIJ, Mikola, * Katerinoslavščina 1867, ukrajinski književnik. Sin svećenika, učiteljuje u rodnom kraju, zatim prelazi u službu u černihovsku pokrajinu. Toplom nježnošću i lirikom stoji najbliže Mihajlu Kocjubinskomu. Poslije zbirki Pisnji kohanja (1896) i Donecki soneti (1898) objavljuje djela u različitim književnim nakladama, a izdaje također zbornik Zori (1903).

Nastoji uvjeriti čitaoce, kako je najbolje opraštati svaku nepravednost i platiti ljudima dug praštanjem. Svježim bojama slikovito oživljava stepsku prirodu (na pr. Stepovi ohnji, Pislja buri, Son, Speka, Silska osin, Silskij večir, U oseni, Žuravlji, Ribaljki i dr.), te ga zbog toga zovu i pjesnikom stepe. Izrazito lirsko čuvstvo javlja se u njegovim pripovijetkama kao i u ostaloj prozi. Najvrednija su mu djela pjesnička proza Hljib naš nasušniji.

BIBL.: Pisnji kohanja (1896), Donecki soneti (1898), Zori (1903), Z rosputiv žitja (1903), Vae victis (1905), Vesnjana povid (1906), Bohovi nevidomomu (1913).

LIT.: N. S., Pojezija M. Černjavskaho, Kijevskaja Starina, 1904; I. M. Jevšan, M. Černjavskij, »Pid praporom mistectva«, Kijev 1910; A. Barvinskij, ¡storija ukrajinskoj literaturi, Lavov 1921, II. dio.S. G-ć.