A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Cabet, Étienne
Svezak: 3
Stranica: 570
Vidi na enciklopedija.hr:
Cabet, Étienne
CABET, Étienne, * Dijon 2. I. 1788, † Saint Louis (Illinois) 1856, francuski utopistički komunist. Svoje je nazore o društvu i državi razvio u utopističkom putopisnom romanu Voyage en Icarie (Pariz 1842) te u brošuri Comment je suis communiste. U njegovoj se republici Ikariji izvode iz dva osnovna zakona, jednakosti i bratstva, svi zakoni, koje donosi parlament glasanjem. Vlast vrši predsjednik republike i odbor od 15 osoba. U Ikariji nema ni privatnog vlasništva ni novca, pa država upravlja narodnom imovinom i dijeli dobra među građane prema njihovim potrebama. Zbog toga, što su ljudi lišeni materijalnih briga, razlike se u sposobnostima i potrebama ljudi ne razvijaju na štetu zajednice. Svi građani imadu jednako pravo na rad i užitke, ali i jednaku dužnost, da se podrede prirodnim, upravo društvenim zakonima. Priznaju se tri temeljna etička načela: ljubi bližnjega kao samoga sebe; ne čini zla, koje ne ćeš, da tebi čine; čini dobro, koje želiš, da tebi čine. Svaki građanin bira slobodno svoje zanimanje, i to poslije navršene 17. godine života. Glavni ugled uživaju učenjaci i umjetnici, koji stvaraju slobodno prema svojim idealima. Cabet je bio protivnik revolucije i nasilja te je držao, da će svoje ideale ostvariti slobodnim raspravljanjem i nagovaranjem. Zajednica dobara, rada i odgoja činila mu se toliko prirodnom, da je mislio, da će sama po sebi osvojiti javno mišljenje i tako postepeno i mirno provesti ljude u novo društvo. On je pokušao i praktički ostvariti svoju Ikariju, i to u Sj. Americi 1848, kamo se bio odselio iz Pariza sa svojim drugovima. Njihova je kolonija brojila 485 ljudi. G. 1856 C. se s njima razišao te je osnovao zasebnu koloniju. Ne dugo poslije njegove smrti raspala se ta zajednica (1864). Prva kolonija se i po drugi put razdijelila, te se jedna skupina odselila iz Illinoisa u Kaliforniju (Icaria speranza), gdje se raspala 1889. Prvobitna ikarska zajednica konačno je propala 1895.
LIT.: J. Reiner, Berühmte Utopisten und ihr Staatsideal, Jena 1906; Lux, E. Cabet und der ikarische Kommunismus, Stuttgart 1894.
Potpis: M. T-ć.