2. Largo Francisco, * Madrid 15. X. 1869, španjolski političar. Potomak čedne porodice, radio je do 1904 u različnim tvornicama. G. 1894 priključi se sindikalnim organizacijama socijalističke stranke; gradski savjetnik u Madridu, pokrajinski zastupnik Cortesa i državni savjetnik. G. 1909, 1911, 1916 i 1917 bio je deportiran. Osnovao je nekoliko socijalističkih novina, a izdao knjigu Pasado, presento y futuro de la Unión General de Trabajadores, koja je izazvala mnogo pažnje u socijalističkim krugovima nesamo Španjolske nego i u Evropi uopće. Nakon pada monarhije član je ustavotvornog Cortesa i duša ekstremističkog pokreta. Zalagao se za najodlučnije mjere, za izgon isusovaca, ukidanje vjerskih redova i zapljenu njihovih dobara, za zabranu pokapanja na posvećenom mjestu, za osudu kralja zbog izdajstva, za oduzimanje dobara španjolskim velikašima. Povodom narodnog preosvojenja u srpnju 1936 ponudio je vladi u Madridu pomoć svojih četa; od 5. IX. 1936 do 15. V. 1937 kao predsjednik ministarskog vijeća dao je jak zamah ekstremnom pokretu. Nepovjerenje u njegovim vlastitim krugovima prema vojnim pothvatima dovelo je do C-ova pada i vlade Negrin-Giral-Prieto.