ĐURKOVEČKI, Josip, * Sveti Ivan Zelina oko 1764, † 18. III. 1832, župnik u Samarici (kod Garešnice) i pisac. Osim nabožnih knjiga (Izhod navukov od Boga i vere katoličanske, Pešta 1819, i Kratkospravek evangeliumov nedeljneh i svetečneh, Pešta 1820) Đ. je napisao hrvatsku gramatiku Jezičnica horvatsko-slavinska za hasen Slavincev i potreboču ostaleh stranskega jezika narodov, Pešta 1826. U knjizi, pisanoj hrvatski i njemački (Kroatisch-slavische Sprachlehre), jer je bila namienjena krajišnicima, Đ. zagovara u predgovoru obći hrvatski književni jezik, njeguje misao o zajednici slavenskih jezika, traži čišćenje jezika i njegovo obogaćivanje iz srodnih narječja odnosno jezika, premda je njegova gramatika stvarno samo slaba gramatika kajkavskog narječja. Jedino je u pravopisu Đ. učinio korak dalje opredielivši se za slavonski način pisanja. U svrhu književnog jedinstva želi, da svi Slaveni prihvate latiničko pismo. Njegova težnja za ujedinjavanjem hrvatske književnosti u jeziku (štokavskom) i pravopisu ide u red sličnih pobuda Marka Mahanovića, Antuna Nagya, Tome Košćaka, Franje Strehe i drugih predstavnika predgajevskog doba u kajkavskoj Hrvatskoj.

LIT.: P. J. Šafařik, Geschichte der illirischen und kroatischen Literatur, Prag 1865; Đ. Šurmin, Hrvatski preporod, sv. I, Zagreb 1903; F. Fancev, Dokumenti za naše podrietlo hrvatskoga preporoda, Građa XII, Zagreb 1933.V. Š.