ČELAKOVSKÝ, 1. František Ladislav, * Strakonice 7. III. 1799, † Prag 5. VIII. 1852, češki pjesnik i filolog. Bio je sin seoskog obrtnika. Gimnaziju je učio u Č. Budjejovicama, Písku i Pragu, a filozofiju u Č. Budjejovicama, Lincu i Pragu. Za studija čitao je mnogo djela njemačkih klasika: Lessinga, Herdera, Schillera i Goethea. Najprije je bio odgojitelj baveći se mnogo slavistikom i skupljanjem narodnog blaga, potom urednik novina (Pražské noviny, Česká včela), pa knjižničar grofova Kinskih. G. 1841 postao je profesor slavistike u Breslauu, a 1848 na sveučilištu u Pragu.

Živio je u prijelazno doba iz klasike u romantiku, pa se to ogleda u čitavu njegovu radu. Prva pjesnička zbirka, Smíšené básně (1822 i 1830), još je u znaku traženja vlastitog izražaja. U to se vrijeme Č. oduševljava za narodno pjesništvo prema tadašnjem oduševljenju u učenom svijetu i počinje sa sabiranjem čeških i prikupljanjem slavenskih narodnih pjesama. Izdao ih je u zbirci Slovanské národni pisne (3 sv., 1822, 1825 i 1827), gdje su uglavnom lirske pjesme. Pritom je toliko zavolio narodno pjesništvo, da je počeo pjevati pod njegovim jakim utjecajem. Ipak nije zapao u puko oponašanje, nego je stvorio prava umjetnička djela. U stilu ruskoga narodnog pjesništva obradio je ruske motive u krasnoj zbirci Ohlas písní ruských (1829). U duhu češke narodne pjesme ispjevana je zbirka Ohlas písní českých (1839), u kojoj ima pjesama, koje se i danas ubrajaju među najljepše češke pjesme (Toman a lesni panna i dr.). O svojoj ljubavi i o uzvišenom pozivu čovjeka, da stoji u službi istine, pjeva Č. u zbirci Růže stolistá (1840). — Pisao je i satirička djela i epigrame, a prevodio na češki Herdera, Goethea, W. Scotta i sv. Augustina.

U njegovu znanstvenom radu ističu se Dodavky ke Slovníku Jos. Jungmanna (1851). Dragocjeno gradivo pruža zbirka slavenskih poslovica (Mudrosloví národa slovanského v příslovích, 1852).

Velika je zasluga Č-oga, što je osvježio češko umjetno pjesništvo upućivanjem na narodno pjesništvo kao na nepresušiv izvor jedrog jezika, narodne jednostavnosti i lakoće stiha.

Pjesme Č-oga prevodili su na hrvatski S. Vraz, I. Trnski (Iz slavenske rodbine), J. Milaković (Hrvatska vila, Nada) i M. Sabić (Prosvjeta). Pisao je o njemu J. Milaković (Nada, 1899).

LIT.: J. Jakubec, Literatura česká XIX. stol., 2. sv., 1917.Lj. J-e.

2. Jaromír, * Breslau 21. III. 1846, † Prag 16. X. 1914, češki pravni povjesničar. Od 1883 je docent, zatim profesor pravne povijesti u češkim zemljama na češkom sveučilištu u Pragu, a od 1892 bio je i arhivar grada Praga. Bavio se i politikom te je bio 1879—90 zastupnik na češkom zemaljskom saboru, a 1879—90 i 1907—11 zastupnik carevinskog vijeća u Beču. Sudjelovao je najaktivnije u različnim češkim kulturnim i znanstvenim ustanovama. Njegov obilati znanstveni rad sastoji se poglavito u izdavanju vrela i raspravama o pravnoj povijesti gradova u Češkoj i Moravskoj.

BIBL.: Uřad podkomořský v Čechách, 1881; Codex municipalis regni Bohemiae, I., 1886, II., 1892; Povšechné češké dějiny právní, 2. izd., 1921; O vývoji středověkého radního zřízení v městech Pražských (Sbornik příspěvků k dějinám hlavního mĕsta Prahy), 1922; O domácích i cizích registrech, Zprávy Společnosti nauk, 1890.F. B-d.

3. Ladislav, * Prag 1834, † Prag 1902, češki botaničar. Bio je profesor botanike na češkom sveučilištu u Pragu od 1871. Č. je uvaženi morfolog i sistematičar, a napisao je uz brojna ostala djela i Prodromus květeny české (Prag 1867—1881).I. P.